Praznik rada je vrijeme kad oni u gradu se spomenu rada kroz godinu, te se 1. svibnja (maja) okupljaju, druže i izgovore si sve što nisu stigli do tada....
Mi koji smo izbjeglice iz grada - tražeči mir, prirodu i zdravlje razmišljamo o svim elementima života i tako praznik rada smo iskoristili radeći u prirodi koja nas hrani.
Rijetko se pitamo o načinu uzgoja hrane koju jedemo i posljedicama koje takva proizvodnja ostavlja iza sebe. Ja sam se pitala i zato sam dio uzgoja hrane stavila u svoje ruke.
Kod mene je sve: mrkvica, peršun, luk, salata, mahune, paradajz, paprika, cikla, grašak - još u povojima, ali me veseli pomisao da ću jednog dana imati i snažan urod koji će nam biti dovoljan i bez kupovanja na tržnicama i voćarnama.
Bravo draga, i ja bih volela raditi u vrtu, ali nemam vrt, samo cvece na terasi, ali ga bas pazim i mazim..
OdgovoriIzbrišiSvaka čast! I moje razmišljanje ide u tom pravcu i rado bih napustila grad. Ima li što ljepše od onoga što posiješ i posadiš...i onda svaki dan posmatraš kako se rađa biljka sa koje ćeš brati svoje plodove za koje znaš kako si uzgojila. O tome često maštam.Nadam se da ću tu svoju maštu jednog dana pretvoriti u stvarnost.
OdgovoriIzbrišiLijep pozdrav i cmokić
Phoenix