Zlatovez 2

...

Zlatovez - slika koja me oduševljava. Morala sam ju staviti na svoj blog da ne izgubim trag ovome nakon nekog vremena. Ovo su uglavnom radovi vrijednih ruku žena iz podsljemenske regije Zagreba. Desetljećima me očaravaju svojim radom, da nebi bilo zabune - ja nisam nikad sudjelovala u izradi prekrasnih narodnih nošnji.

Prenešena je s bloga koji je prava riznica narodne baštine i ručnog rada: "Na svečanoj slavonskoj nošnji pojavljuje se vez zlatnim ili srebrnim svilenim koncem ili žicom. Zlatna se žica kod vezenja provlačila kroz podlogu, dok se kasnije zlatnom niti samo s gornje strane pokrivaju oblici - cvjetnog oblika izrezani iz čvrstog papira."

Za mene je pravo otkriće crtani zlatovez - divota za one kojima igla i konac nisu dragi. Prekrasno!

Vrijedne ruke crtani zlatovez s lakoćom prenesu na tekstil.
...

Decoupage na staklu!

...
Materijal koji mi je dopadan u svakoj prilici je staklo. Zato sam izabrala decoupage na staklu.

Nakon višemjesečnog spartanskog života - proslavila sam svoj rezultat tako što sam se nagradila tečajem decoupage-a. Pozvala sam i prijateljicu: "Hoćeš li da umjesto na kavu odemo na tečaj - da se vidimo!" Tako se obično družim kad mi je vrijeme ograničeno, od višestruke koristi ... Pristala je, ali pitala se što će joj to. Družile smo se, radile u grupi kao i nekada..... evo, žena je odma uplatila slijedeći stupanj jer joj je bilo ovdje vrlo zarazno.

Da bi bilo zanimljivo i mojem dječaku doma, izabrala sam motiv za koji sam znala odmah da neće baš na kraju savršeno ispasti, ali nisam imala izbora jer kupujem dječju dobru volju za dozvolu da radim dalje tj. i za njega nešto.

Ovo je prozirno staklo koje smo s donje strane obradili!

I evo što sam naučila:

1. Raditi na staklu se počinje tako što se staklo opere alkoholom. Skinu se sve masnoće i nečistoće kako bi se dobro prihvatila obrada ljepilom, bojom i dr.
2. Izabrati sličicu za svoj ukrasni predmet, izrezati i staviti na donju stranu stakla.
3. Premazuje se, mat ljepilom obavezno jer nakon sušenja ne ostavlja nikakve tragove i to samo preko salvete.
4. Želimo li (što je meni osobito lijepo uz ruže ili blagdanski štih!) staviti preko cijele površine lak-ljepilo sa šljokicama, sad je vrijeme cijelu površinu premazati sa bojom šljokica prema odabiru.
5. Naravno da se svaka faza nanosa mora osušiti da bi pristupilo daljnjem premazivanju ili bojenju. Šljokice su isto u mat ljepilu što opet osigurava premaz bez tragova.
   
6. Mi smo nakon šljokica premazali cijelu površinu sa lakom za raspucavanje. Nisam trebala svoj salvetni motiv, ali ovo je bila takva vježba.
7. Na lak za raspucanje ide boja. Uvijek sam se mučila kistovima, ali ovdje smo nanosili boju spužvicom. Ako pogledate moj rad vidjet ćete dvije vrste raspucalosti. Na gornjem dijelu sam nanosila boju u tankom sloju. Taj dio ima vidno veču raspucalost, dok na donjem dijelu gdje sam boju nanosila gusto i više - površina ima manje tragove raspucavanja!
8. Nakon laka za raspucanje premazali smo površinu svijetlijim tonovima akrilnih boja, te kad se osušilo išla je tamnija.
9. Na kraju se preporuča: na sve lakove i boje - za trajnu zaštitu prelakirati auto lakom (u spreju) da više ne puca boja!

Prošlih godina dosta sam radila znakova pažnje od gipsa ukrašavajući ih salvetnom tehnikom. Tada mi je bilo jako važno da rad bude sjajan i koristila sam samo sjajno lak-ljepilo. Nakon dosta godina primjetih da se to ljepilo koristi tek kao završni premaz jer na salvetama i podlozi ostavlja tragove... ) Evo jedne stare slike:

Moj slijedeći rad decoupage-a na staklu neće biti stakleni tanjurić već uramljeno staklo. Danas ima toliko divnih salveta da od dosta njih poželim napraviti sličicu za zid!

Lijepi pozdrav!

...

Moj internet post je završio!

...
(Internet post je nastao od riječi postiti.)

Drage blogerice (i blogeri ako vas ima), sve vas lijepo pozdravljam - one koje poznajem i one koje su se pridružile mom blogu u vrijeme moje odsutnosti - te im se zahvaljujem na tome i imam mogućnost ući preko njih u nove svijetove. Hvala vam!

Dok sam bila na internet postu morala sam obaviti puno toga u fizičkom svijetu gdje struja, tipka ili moja volja za pisanjem ništa ne znači. Bila sam prisiljena sa svojim dječakom zakucati na mnoga vrata - mnogih institucija i vrlo često sam se osjećala kao na slici:


Hodali smo, kucali i vraćali se više puta jer tko je u državnim institucijama od prve sve riješio ili možda u bolnicama. Uspjeli smo! Uspjeli smo se izboriti za život bez izmišljenih liječničkih dijagnoza i nametnute terminologije u papirima koji cijeli život prate dijete kao što je junak iz mog života. Uvidjela sam kako je udomiteljstvo stanje svijesti, ispunjeno mnogim radnjama i toliko se toga zbiva oko nas!

Vidjela sam što ostavljena djeca u sebi osjećaju i da se ne mogu kretati ovim svijetom bez naše pomoći:


Veselim se da ću opet biti s vama. Imam puno toga za reči i pokazati. Vidim da ste bile aktivne (neke više - neke manje) na svojim blogovima, a i šire. Trebat će mi dosta vremena da pogledam...


I čini mi se da je ljeto pri kraju!
...

Nešto između!

...

Ova ruža - mentalno me drži u zoni između - veselog toplog ljeta i bijelog zimskog dana. Još je uvijek hladno i svaki dan očekujemo snijeg, koji ne dolazi. Vidljiv je minus u temperaturi. Moja slatka bebica je sve veča. Ima sve duže periode kad samostalno sjedi i igra se. Sad imam i ja malo zraka u danu i mogu postavit neki detalj po želji - što zadnju godinu nisam mogla. Radim tu i tamo neke sitne stvari - lavanda mi stoji u kutiji, moram ju spremiti za korištenje pa radim na vrečicama.


Tako radeći sjetila sam se jednog fantastičnog bloga - za ljubitelje šemica je san snova. Ako netko radi križiće, ja kukam a neki i heklaju - sigurno će nešto naći za sebe. Ovo je samo jedna stranica iz bogatog fonda ljepote.


Velim slatka bebica, ali ovo je ipak momak koji je naučio hodati - još uvijek mu je sastavni dio hodanja il na glavi il na leđima :) Kad velim da ima duže periode samostalnog sjedenja mislim da je postao trunku kreativan pa se i sam zabavi. Kod nas je sve sivo - kao što se vidi na fotografiji jer u našoj kući ako nismo u prirodi ili ako ne hodamo po sunčanom danu - mi se osjećamo sivo!

Uz jutarnju kavicu nekad sjednem u kuhinju pa kroz prozor pogledavam na brijeg. Da si smanjim udaljenost do vrta koji je bio na određenoj visini - ove godine ga spuštam u nizinski dio tj. prilagođavam se dječjim potrebama. A onda ću imati i puno manje vremena za okopavanje i pljevljenje u vrtu i tako tražim način - kako da budem uspješna i sa malo rada. I našla sam nešto: "Vrt bez motike" Ruth Stout i Richard Clemence. Ali sunce mu žarko - našla sam knjigu koja mi je neophodna. U knjižarama je uglavnom rasprodana (i ne čudim se) - to su naši poljoprivrednici pokupovali da nauče kako malo raditi i bez troškova jer država zaboravlja davati poticaje ili otkupiti proizvedeno (tj. platiti), a možda neće imati što ni otkud dati. Malo raditi, sa malo troškova - a urod san snova - to si želim kao mnogi koji se trude da dosegnu nirvanu! Knjiga košta 90 kuna i sad bi ja trebala hodati gradom... brrrrr sa mojim junakom po zimi. I opet pojavi se odnekud ta Božanska providnost i samo tako dodje mi na stol ta ista knjiga besplatno u roku od par sati. Evo, pogledajte i sami kamo me je odvela ideja: "Vrt bez motike" Ako imate potrebu nešto pročitati, a neznate kako doći do knjige - ovdje ima i praktičnih i inih stvari za skinuti. Uglavnom sam do sada nalazila prozu i poeziju pod e-knjigama.

Drage moje, želim da ugodno provedete ove hladne dane!
(Eto, malo sam uredila Vrt bez motike i sad je ova knjiga čitljiva - dokada neznam!)

Nagrada "Vitar u leđa"

...

Nakon javljanja blogerice "VolimBoje" ugodno sam se iznenadila vidjevši njen blog. Javila mi se odmah sa znakom pažnje. Po grafičkoj obradi bloga i temama koje obrađuje zaista mi odgovara ovako lijepo društvo koje će me svakako obogatiti. Po ovome "Vitar u leđa" biće da se radi o nagradi iz južnog podneblja - i njima je to super, ali po mom zagorskom viđenju "vjetar u leđa" ti je križobolja i kaj mi to šalju. I dok sam savladala govorne razlike i mentalne slike ovo mi je svakako uljepšalo dan, blog i dalo mi mogućnost da idem dalje u komunikaciji. Sviđa mi se obrada nagrade blogerice Goodghost pa tako prenosim i njenu sličicu jer i ja volim govoriti u riječi i slici.

Nagrada zvana "Vitar u leđa" kojoj je glavni smisao promocija blogova sa manjim brojem sljedbenika ide dalje... Moj kriterij je bio - meni dragi blogovi sa manje od 100 sljedbenika. Pusa!

Pravila igre su slijedeća:

Postaj o ovoj nagradi i kopiraj pravila. Linkaj osobu od koje si dobila nagradu. Izaberi 3-5 novih blogera i linkaj i njih. Ostavi im komentar na blogu da znaju da su osvojili nagradu i nemoj tagirat blogove sa 300..400.. 500.. sljedbenika...

Mama kreativka
Šestinčanka
Snješkin kutak
Sasvim slučajno
VitrinaTiffany
Waldorf inspired...

Za nagrade sam jako teška, za tu komunikaciju i razmišljanje trebam vremena, kojeg ima malo u mojoj butigi! Pošto sam dobila istu nagradu iz dva izvora evo dopunjujem svoj popis odabranih blogova i zahvaljujem se blogerici Mice Torbice koja je dala svoju boju nagradi:

Pogođena sam svim ovim događanjima koja gledamo preko satelita, interneta, tv ili kroz javljanja nama poznatih. Imam familiju u Australiji i Americi, Europi i Arapskom svijetu. Nije mi baš svejedno kad sve to gledam. Vidim da se i drugi žaloste i nemoćno žele nešto učiniti. Draga Kathia je akumulator velike snage - hvala joj na tom. U svojoj žalosti i nemoći priključujem se onima kojima nada nestaje posljednja!

Žao mi je što snovi nestaju!

...

Nekada sam stvarala vizije svoje budućnosti. I često bi ona lijepo izgledala - onako između neba i zemlje.
Bila sam znatiželjna i sakupljala podatke o čovjekovom postojanju - jer i zemlja skriva istinu.

Tako sam došla do fotografija i saznanja da su nekada ljudi bili visoki 12 metara.

I uvijek je sve nekako bilo isprepleteno sa mogućnošću da dolaze oni iz svemira iz ovih ili onih razloga...

( Dnevnik.hr , Internet ) Iz VIJESTI U 17:
23.12.2010. Ogromni izvanzemaljac veličine stopala koji bi odgovarao broju cipela 440, je prema dosjeima novozelanskog Ministarstva obrane posjetio Zemlju.

Smanjili se ljudi, smanjili se izvanzemaljci, a Zemlja?... Ostarila sam ja, ostarili su mnogi, a bome i planeta Zemlja pa se događaju nepoželjne stvari jer više nije u stanju obdržati sve sile svijeta pod kontrolom, kao stari čovjek
"puca po šavovima"!






Žao mi je što snovi nestaju!

Nekad ili ponekad!

...


Nekad se više vjerovalo! Bila je veća suradnja ljudi i božanske hijerarhije. Primjeri iz života to potvđuju.

Baka Ivka je žena za koju mislim da me je voljela najviše na svijetu. Bila je pobožna. Niti u dubokoj starosti nije dosađivala ljudima oko sebe. Dok sam svoje djetinjstvo - ljetne praznike provodila kod nje, objašnjavala je kako u svakoj prigodi Draga Gospa je od pomoći. U to vrijeme bio je rat, kojeg nitko nije želio i već sam napunila i dva punoljetstva... Došla sam baki u posjetu, te kao uvijek donijela nešto što bi joj moglo koristiti: plastični stolnjak i cipele. U seoskom domaćinstvu je takav stolnjak uvijek od koristi, a bakine bolesne noge uvijek trebaju dobre cipele.

Baka vesela i uplakana zahvaljivala se Gospi. Draga moja, veli meni baka, molila sam Gospu za pomoć jer mi je trebalo nešto kako bi presvukla police u kredencu i cipele za ove bolesne noge. Zlato moje donijela si mi što sam molila Gospu. I tako sam iz bakinih usta uvijek imala hvalu i slavu nebeske i ljudske suradnje. Umrla je moja Baka - iako i danas ne želim to priznati. Ona će za mene vječno živjeti: dobra, skromna, strpljiva!

Moram priznati da sam negdje spremila ovakva njena svjedočanstva suradnje. Spremila ili zaboravila!

Dolazio je nedavno Božić. U moj dom došao je još jedan član - malo dijete. Puno toga mi je falilo u domaćinstvu, ali uz tog mališana koji redovno spava 2 puta dnevno ne stižem nikako u dućane na veća traganja i kupovine. Zaputila sam se s njim u najbliže i nisam našla što sam trebala. I rekoh onako za sebe: "Bože, preuzimam na sebe svu brigu svijeta, a nemam više mogućnosti kupiti niti komad tkanine i konac jer u ovim dućanima nema ništa, a nemam vremena za dalje. Pa, zar se moram svega odreći dok mali ne odraste?"


I došla je velika koverta na moju adresu - od koga? Blogerice Loredane! Draga Loredana nedugo prije toga izvukla je u svojoj igri moje ime! Kao uz božanski angažman - dobila sam upravo ono što mi je trebalo: panamu, crveni i plavi konac, te mnogo više. Ta divna žena - oživila je opet one divne slike o suradnji božjih ljudi i nebesa. Taj dan bila sam jako vesela. Ma i danas sam sretna zbog tog iskustva! Da mogu svakako bi rekla svojoj Baki kako je njena mudrost bila divna i da nije uvijek teško ostvariti svoje ciljeve ako vjeruješ!

Hvala Loredana!
.