Šivanje

U vrijeme mojih baka 1900 i neke godine bila su neka druga pravila. Tada je bilo vrlo jednostavno živjeti. Sve se znalo: tko je važan - učitelj, doktor i svećenik a tko je manje važan u društvu. Zajednice i domaćinstva imala su standarde po kojima se znalo da li je ovdje valjano društvo ili ne. U to vrijeme cijenio se je rad ruku, a dobre i vrijedne žene imale su šivači stroj. Bilo je to nekada davno kad su moje bake i druge žene morale - da bi izgledale lijepo same šivati - nije bilo toliko vrsta tkanina, konaca, modnih kuća, modnih kreatora, stilista ili fashen gurua.

Za intimne razloge zašto su moje obje bake bile krojačice - na žalost danas ne mogu pitati. Živjele su u istom vremenu, dijelilo ih je više stotine kilometara i nisu se nikada upoznale. Nikada, mamima je mama umrla mlada. Bile su jednako vrijedne, zanesene svojim šivanjem, te puno su šivale za sebe i druge. Šivanje i ručni rad nekako ide ruku pod ruku pa su tako obje izradjivale prekrasne ukrasne predmete - jedna je voljela štikati dok druga heklati i plesti.

Nije mi namjera pisati o mojim bakama, uvijek iza takvih vrijednih žena onog doba ostajao bi šivači stroj u domaćinstvu koji se prenosi s koljena na koljeno. Zbog teškog života ili zbog razvoja industrije obično novije generacije nikada ne nauče šivati i stroj se čuva kao spomenik kulture i rada naših predaka. Odrastajući u svojoj obitelji, naučila sam da je šivači stroj neophodno potreban u domaćinstvu kao i lonac ili krpa za suđe. I ja sam član "zaražene" informtičke generacije kojoj su softwer i hardwer postali profesija, sredstvo preko kojeg sam zarađivala, ali u obitelji mi nisu dozvolili da zaboravim stara znanja. Sama pomisao na bake me obvezuje da bar nešto probam. Dokaza ima puno kako je staro znanje korisno, vrijedno i lijepo...

Danas je neko vrijeme - vele recesije: sve se manje radi, sve je manje para i sve je teže živjeti. Zato želim u svom blogu pisati o šivanju. Mislim da je lijepo imati znanje na jednom mjestu, a stečeno je kroz obitelj i hobi...

Mnoge žene imaju strojeve. One bi šivale, ali im fali pokoja informacija možda o koncima, iglama, bodovima - a osim toga tko kaže da se mora šivati samo strojem. Prije šivačeg stroja, postojale su predivne oprave šivane rukom. Puno toga si nemožemo priuštiti zato jer nemamo novaca, ali itekako možemo imati jeftine a lijepe stvari koje ja napravim kao na pr. dok sjedim pred TV-om (na kojem su uglavnom vrte reprize) uzmem iglu i konac - pikam i ništa ne propustim, a nakon prosjedene večeri mogu se pohvaliti djelićem posla koji sam napravila.