ponedjeljak, 10. siječnja 2011.

Nekad ili ponekad!

...


Nekad se više vjerovalo! Bila je veća suradnja ljudi i božanske hijerarhije. Primjeri iz života to potvđuju.

Baka Ivka je žena za koju mislim da me je voljela najviše na svijetu. Bila je pobožna. Niti u dubokoj starosti nije dosađivala ljudima oko sebe. Dok sam svoje djetinjstvo - ljetne praznike provodila kod nje, objašnjavala je kako u svakoj prigodi Draga Gospa je od pomoći. U to vrijeme bio je rat, kojeg nitko nije želio i već sam napunila i dva punoljetstva... Došla sam baki u posjetu, te kao uvijek donijela nešto što bi joj moglo koristiti: plastični stolnjak i cipele. U seoskom domaćinstvu je takav stolnjak uvijek od koristi, a bakine bolesne noge uvijek trebaju dobre cipele.

Baka vesela i uplakana zahvaljivala se Gospi. Draga moja, veli meni baka, molila sam Gospu za pomoć jer mi je trebalo nešto kako bi presvukla police u kredencu i cipele za ove bolesne noge. Zlato moje donijela si mi što sam molila Gospu. I tako sam iz bakinih usta uvijek imala hvalu i slavu nebeske i ljudske suradnje. Umrla je moja Baka - iako i danas ne želim to priznati. Ona će za mene vječno živjeti: dobra, skromna, strpljiva!

Moram priznati da sam negdje spremila ovakva njena svjedočanstva suradnje. Spremila ili zaboravila!

Dolazio je nedavno Božić. U moj dom došao je još jedan član - malo dijete. Puno toga mi je falilo u domaćinstvu, ali uz tog mališana koji redovno spava 2 puta dnevno ne stižem nikako u dućane na veća traganja i kupovine. Zaputila sam se s njim u najbliže i nisam našla što sam trebala. I rekoh onako za sebe: "Bože, preuzimam na sebe svu brigu svijeta, a nemam više mogućnosti kupiti niti komad tkanine i konac jer u ovim dućanima nema ništa, a nemam vremena za dalje. Pa, zar se moram svega odreći dok mali ne odraste?"


I došla je velika koverta na moju adresu - od koga? Blogerice Loredane! Draga Loredana nedugo prije toga izvukla je u svojoj igri moje ime! Kao uz božanski angažman - dobila sam upravo ono što mi je trebalo: panamu, crveni i plavi konac, te mnogo više. Ta divna žena - oživila je opet one divne slike o suradnji božjih ljudi i nebesa. Taj dan bila sam jako vesela. Ma i danas sam sretna zbog tog iskustva! Da mogu svakako bi rekla svojoj Baki kako je njena mudrost bila divna i da nije uvijek teško ostvariti svoje ciljeve ako vjeruješ!

Hvala Loredana!
.

Broj komentara: 9:

  1. Prekrasno...nemam riječi, suze su potekle...
    Onaj tko doista vjeruje i sa srcem moli bude mu ostvareno...
    Pusa.

    OdgovoriIzbriši
  2. Prekrasno si napisala ovaj post,duboko si me ganula svojim iskrenim riječima!
    Pusa.

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala draga na ovim lijepim riječima, ja si želim da kad god mogu i u budućnosti usrećim svoje drage prijateljice, ma na koji način ih upoznala : Internet, osobno, pismom... Kažu da je Internet hladan i bezličan, da služi da se skrivamo, u moje vrijeme srednje škole i kasnije govorili su to za pisma, jer papir je bijel i da se pisati, a ja ipak kažem hvala i jednome i drugome, iskrena osoba ne može lagati ni usmeno a ni pismeno. Stoga hvala tehnologiji, onoj od izuma papira do Net-a. Posebno me veseli da sam pogodila što treba jednoj kreativki, naime na tako nešto me ne ponukao jedan SWAP koji sam otkrila kod jedne talijanske sticherice i blogerice, a ona ga je nazvala SWAP Preživljavanja (sopravivenza), naime sastojao se da složiš unutra upravo takve stvari koji trebaju za tvoj kreativni rad, kad se nađeš u nekakvim ekstremnim situacijama, a ti si daleko od dućana,itd. Bogme sam i pogodila. Velika pusa onim crnim okicama, i neka i dalje 2 put dnevno spavaju i se odmaraju, kroz san se odamramo i rastamo, naročito u toj dobi. Velik bušić od Loredane.

    OdgovoriIzbriši
  4. prelistala sam cijeli tvoj blog,puno postova procitala u cijelosti..dozivjela te kao iznimnu osobu i kreativku,sa velikim srcem..saljem ti topli pozdrav i moj duboki naklon za humanost!

    OdgovoriIzbriši
  5. I mene je jako dirnuo ovaj post i također Loredanin komentar, i vidim da je poklon došao u prave ruke... a ja nastavljam s užitkom čitati i ostale postove...

    OdgovoriIzbriši
  6. arba, Zondra, kaća, eda - lijepi pozdrav na komar prostranstavu. Zahvaljujem se na lijepim riječima i ponavljam ono što sam na početku napisala u profilu: Kad tvoj duh pređe na prijatelja postajete slično jednaki. Čovjek uvijek mora paziti na svoj duh jer kakav mu je duh - takvi su mu prijatelji... Da nema ovih divnih žena s kojima se "čitam i dopisujem" moje biće bilo bi kukavno jadno. Uz divne ljude i na mene lijepo svjetlo pada. Hvala vam svima!

    OdgovoriIzbriši
  7. Hvala ti za ovaj divni post...Pročitala sam ga nekoliko puta i probam da sročim nešto pametno..:)...ali ne ide...
    Draga moja humana dušice...vidiš da postoje dobre vile koje oslušnu naše želje...pa nas lijepo iznenade.
    Želim da ti ova godina bude puna tako lijepih iznenadjenja, da tvoje maleno djetence bude zdravo i veselo pa ćeš i ti imati vremena za ovakve postove a bogami i ručne radove.
    Velika pusa

    OdgovoriIzbriši
  8. Kad sam došao posjetiti, ja sam neka moje srce i iskrena želja je uvijek tjedan pun radosti i ljubavi za vas.
    Unatoč znajući ništa o njihovom jeziku, shvaćam da je prekrasna žena!

    veliki poljubac!

    OdgovoriIzbriši
  9. Čitam ovaj post i razmišljam o blogericama - toliko puno divnih žena velikog srca, prepunih ideja, sa željama da je ovaj svijet nekako drugačije oblikovan. Puno puta nemamo vremena za mnoge osobe iz naše najbliže okoline, nemamo vremena napraviti sve što bismo trebale, što smo si u glavi zacrtale. Ali ipak - nismo li mi dio jednog sretnijeg dijela svijeta, koji još uvijek cijeni pisanu riječ, dobronamjernu riječ, poneku starinu, novinu,....Tako kad ulovim vrijeme prošetam blogovima, pročitam neki tekst, pogledam slike i mislim si kako sam sretna što barem online možemo ramjenjivati misli neopterećeni svakodnevicom.
    Hm, nisam valjda zabrijala :-)! Ma,nešto me nostalgija uhvatila za onim vremenima kad sam imala osjećaj da su ljudi oko mene sretniji....

    OdgovoriIzbriši