Nešto između!

...

Ova ruža - mentalno me drži u zoni između - veselog toplog ljeta i bijelog zimskog dana. Još je uvijek hladno i svaki dan očekujemo snijeg, koji ne dolazi. Vidljiv je minus u temperaturi. Moja slatka bebica je sve veča. Ima sve duže periode kad samostalno sjedi i igra se. Sad imam i ja malo zraka u danu i mogu postavit neki detalj po želji - što zadnju godinu nisam mogla. Radim tu i tamo neke sitne stvari - lavanda mi stoji u kutiji, moram ju spremiti za korištenje pa radim na vrečicama.


Tako radeći sjetila sam se jednog fantastičnog bloga - za ljubitelje šemica je san snova. Ako netko radi križiće, ja kukam a neki i heklaju - sigurno će nešto naći za sebe. Ovo je samo jedna stranica iz bogatog fonda ljepote.


Velim slatka bebica, ali ovo je ipak momak koji je naučio hodati - još uvijek mu je sastavni dio hodanja il na glavi il na leđima :) Kad velim da ima duže periode samostalnog sjedenja mislim da je postao trunku kreativan pa se i sam zabavi. Kod nas je sve sivo - kao što se vidi na fotografiji jer u našoj kući ako nismo u prirodi ili ako ne hodamo po sunčanom danu - mi se osjećamo sivo!

Uz jutarnju kavicu nekad sjednem u kuhinju pa kroz prozor pogledavam na brijeg. Da si smanjim udaljenost do vrta koji je bio na određenoj visini - ove godine ga spuštam u nizinski dio tj. prilagođavam se dječjim potrebama. A onda ću imati i puno manje vremena za okopavanje i pljevljenje u vrtu i tako tražim način - kako da budem uspješna i sa malo rada. I našla sam nešto: "Vrt bez motike" Ruth Stout i Richard Clemence. Ali sunce mu žarko - našla sam knjigu koja mi je neophodna. U knjižarama je uglavnom rasprodana (i ne čudim se) - to su naši poljoprivrednici pokupovali da nauče kako malo raditi i bez troškova jer država zaboravlja davati poticaje ili otkupiti proizvedeno (tj. platiti), a možda neće imati što ni otkud dati. Malo raditi, sa malo troškova - a urod san snova - to si želim kao mnogi koji se trude da dosegnu nirvanu! Knjiga košta 90 kuna i sad bi ja trebala hodati gradom... brrrrr sa mojim junakom po zimi. I opet pojavi se odnekud ta Božanska providnost i samo tako dodje mi na stol ta ista knjiga besplatno u roku od par sati. Evo, pogledajte i sami kamo me je odvela ideja: "Vrt bez motike" Ako imate potrebu nešto pročitati, a neznate kako doći do knjige - ovdje ima i praktičnih i inih stvari za skinuti. Uglavnom sam do sada nalazila prozu i poeziju pod e-knjigama.

Drage moje, želim da ugodno provedete ove hladne dane!
(Eto, malo sam uredila Vrt bez motike i sad je ova knjiga čitljiva - dokada neznam!)

Nekad ili ponekad!

...


Nekad se više vjerovalo! Bila je veća suradnja ljudi i božanske hijerarhije. Primjeri iz života to potvđuju.

Baka Ivka je žena za koju mislim da me je voljela najviše na svijetu. Bila je pobožna. Niti u dubokoj starosti nije dosađivala ljudima oko sebe. Dok sam svoje djetinjstvo - ljetne praznike provodila kod nje, objašnjavala je kako u svakoj prigodi Draga Gospa je od pomoći. U to vrijeme bio je rat, kojeg nitko nije želio i već sam napunila i dva punoljetstva... Došla sam baki u posjetu, te kao uvijek donijela nešto što bi joj moglo koristiti: plastični stolnjak i cipele. U seoskom domaćinstvu je takav stolnjak uvijek od koristi, a bakine bolesne noge uvijek trebaju dobre cipele.

Baka vesela i uplakana zahvaljivala se Gospi. Draga moja, veli meni baka, molila sam Gospu za pomoć jer mi je trebalo nešto kako bi presvukla police u kredencu i cipele za ove bolesne noge. Zlato moje donijela si mi što sam molila Gospu. I tako sam iz bakinih usta uvijek imala hvalu i slavu nebeske i ljudske suradnje. Umrla je moja Baka - iako i danas ne želim to priznati. Ona će za mene vječno živjeti: dobra, skromna, strpljiva!

Moram priznati da sam negdje spremila ovakva njena svjedočanstva suradnje. Spremila ili zaboravila!

Dolazio je nedavno Božić. U moj dom došao je još jedan član - malo dijete. Puno toga mi je falilo u domaćinstvu, ali uz tog mališana koji redovno spava 2 puta dnevno ne stižem nikako u dućane na veća traganja i kupovine. Zaputila sam se s njim u najbliže i nisam našla što sam trebala. I rekoh onako za sebe: "Bože, preuzimam na sebe svu brigu svijeta, a nemam više mogućnosti kupiti niti komad tkanine i konac jer u ovim dućanima nema ništa, a nemam vremena za dalje. Pa, zar se moram svega odreći dok mali ne odraste?"


I došla je velika koverta na moju adresu - od koga? Blogerice Loredane! Draga Loredana nedugo prije toga izvukla je u svojoj igri moje ime! Kao uz božanski angažman - dobila sam upravo ono što mi je trebalo: panamu, crveni i plavi konac, te mnogo više. Ta divna žena - oživila je opet one divne slike o suradnji božjih ljudi i nebesa. Taj dan bila sam jako vesela. Ma i danas sam sretna zbog tog iskustva! Da mogu svakako bi rekla svojoj Baki kako je njena mudrost bila divna i da nije uvijek teško ostvariti svoje ciljeve ako vjeruješ!

Hvala Loredana!
.

Veselo dijete!

U zadnje vrijeme jednostavno moje vrijeme više nije moje zato mi se dogodilo da duže vremena nisam bila na blogu. Od dolaska u muževu obitelj preslatke bebice koja me je sasvim osvojila moji prioriteti su se promijenili. Jučer smo pričali da momak ima 8 mjeseci. Impresionira me svojim interesom za sve što ga okružuje.

Vrlo marljivo momak vježba, ali jednostavno mu puzanje ne polazi za rukom. Odličan je kad krene: podigne se na rukice, koljena stavi ispod sebe i juriš unatrag... Njegova odluka da dohvati neki predmet još uvijek završava udaljavanjem od njega!


Vrlo je zanimljivo sjediti sa starijima uz kavu i dok mi pričamo o svemu i svačemu momak ima svoj posao: pratiti kroz prozor prolazak automobila, motora... Što se sve može vidjeti ponekad nam označi kakvim glasovnim znakom :)

Objašnjavam djetetu da čitanje i novine nisu za male bebe već je to posao odraslih, a momak se smije jer i on ima nešto za čitanje.

Drago dijete - budi se sa osmjehom na licu, a dan završava nasmješen jer ide spavati. Poseban je i nije mi žao što baš nemam vremena za hobije od kad je on postao moj glavni lik kroz tjedan.