Liker od oraha

Jučer sam zadovoljna prošetala svojim vrtovima i zaključila da je odrađen dobar posao. Prvi vrt posatao nam je mali jer smo zaključili da su naše mogućnosti i puno veće pa da možemo raditi na večem izboru povrća i doprinosima. Ovo proljeće smo napravili privremenu ogradu i za drugi još veči vrt od prvog. Moje povrće se ne gnoji niti ne prihranjujem nikakvim kemikalijama na što dobim komentar od MM da je u susjedovom vrtu kasnije posađeno daleko veće od našeg.




Prolazeći kraj stabala oraha vidjela sam da je vrijeme misliti na liker od oraha - koji stoji jer nitko ne pije, ali mogu se pohvaliti da imam - koristimo za lijek ili na kraju poklonim nekom obožavatelju likera... :)

bome mi se smješe i višnje...

Liker od oraha

30 zelenih oraha
1 l šljivovice
1/2 kg šećera
1/4 l vode
1 naranča
štapić vanilije
4 klinčića
1/2 dag cimetove kore

Orahe naberemo početkom lipnja pa i do srpnja, operemo ih i narežemo na komadiće ili listiće (da nam ne pocrne prsti, radimo u gumenim rukavicama). Orahe stavimo u široku staklenku, prelijemo šljivovicom te u vodi kuhanim šećerom. Dodamo sok i tanko narezanu narančinu koru i ostale začine. Staklenku dobro zatvoriti i ostaviti stajali 4 - 5 tjedana na sunčanom prozoru. Nakon toga procijedimo kroz krpu i ulijemo u manje boce. Dobro začepimo i spremimo u polegnutom položaju na hladno mjesto.

To je moć običaja - nekad se radio u obitelji liker u kućnoj radinosti - pa nisam lijena ni ja. Drugi vikend sazrevaju višnje - još nisam odlučila što s njima.

Glazba

Umjetnost je širok pojam i zato ako je nekom nešto lijepo drugima se ne mora svidjeti. Tako je i sa glazbom. Pošto moje "dijete" posvećuje dosta vremena glazbi i jako sam ponosna njegovim radom moram ovdje staviti bar jednu sliku njegovog rada :)

Kantautori i/ili etno glazba baš nije profitabilna - glazba širokih masa su "glazbeni projekti"...

26.05.2009. u Zagrebu sam bila na etno događanju. Pjevala je Nina - djevojka izuzetnog zvonkog glasa - njen rad podržava moj sin - u čijoj je bio glazbenoj pratnji. A moram priznati da sam u ovom štihu odrasla i bilo mi je ugodno provesti večer uz njih.

U glazbenom elementu i pri jačem svjetlu...

Sirup od cvjetova bazge

Glavni razlog zbog kojeg sam otišla iz grada u prigrađe je to da imam otvorenog prostora i zraka u mom kreativnom radu. Kad se u tiffany tehnici lota, lotanjem se razvija dosta teški miris i ako se radi u zatvorenom prostoru vrlo je teško ili nemoguće dugo raditi.

Dolaskom u zelenilo - zakazala sam. Prosto sam očarana prirodom i onim što mi ona daje. Još uvijek svoje slobodno vrijeme previše provodim u prirodi, ali sigurno će se to promijeniti. Ovaj puta veselje mi je dala bazga!

Sok od bazge
40 cvjetova bazge
5 l vode
3,5 kg šećera
50 g limunske kiseline

Potpuno bijele, svježe cvjetove bazge sam ubrala tamo gdje nema prašine. Prelila sam hladnom vodom i ostavila da odstoji 24 sata. Drugi dan sam procijedila kroz gazu sok i dodala šećer, zagrijala uz miješanje dok se šećer ne rastopi i čim uzavre maknula sam s vatre. Dodala sam limunsku kiselinu promiješala i ulila u vruče boce koje sam sterilizirala u pečnici. Sin misli da bi trebala raditi sok sa smeđim šećerom, ali opet nisam... :)

EKONOMSKA KRIZA I MODA

Pogledam naslov na blogu drage blogerice i pikne me pri srcu. Zadnjih mjesec i pol dana radila sam kao "crv u kamenu"... ispravljala sam greške u poslovanju svoje firme u kojoj sam radila. Došlo je do njih zbog nemara radnika. Trudila sam se kao da radim za sebe i uspjela sam - radeći po 10 pa i 12 sati dnevno stvari su se posložile i posao je krenuo tvojim dobrim tokom.

I sve ovo vrijeme predanog rada nisam imala vremena za sebe, hobije, prijatelje,... i priča bi opet bila sasvim OK da se ne dogodi u životu neki ali koji pokvari sve dobre stvari. Čitam ja tako kod lahese: Mnogim ženama kriza je pomogla da iskristališu svoj stil.Ima dosta modernih žena koje svoju ličnost iskazuju i kroz ono što nose na sebi jer znaju da to puno govori i o onome što nose u sebi. Meni je kriza isto pomogla da konačno kažem ne - znam da nije u modi, jer je sad vrijeme kad je radnih mjesta sve manje ili ih nema. Dobivši ovaj mjesec plaću tj. nagradu za svoj rad sa obrazloženjem "ekonomska kriza" izrekla sam svoje sudbonosno NE - hvala, ali ja danas zadnji dan radim. Trenutno se osjecam kao ovaj veseli čovjek na slici - cijeli je život posvetio životinjama i na kraju umro upravo od uboda životinje. Svi to na neki način radimo - predamo se nečemu što nas satre.

Nakon strke, rada bez koristi i umora od svega mirno sam sjela doma za svoj kompjutor i pogledala redom sve što nisam stigla u zadnjem vremenu. Vidjela sam da mi je vrijedna i kreativna žena dodjelila nagradu, a ja ju nisam ni primijetila. Oprosti lahesa :) ali zbog ekonomske krize i mode da se vidi samo što se stigne propustila sam vidjeti tvoju pažnju i lijepu gestu. Hvala Ti!



Prošlo je dosta vremena od kad si mi dodijelila award i trenutno sam podijelila awarde svima koje poznam, sa velikim zakašnjenjem ga stavljam na blog. Sa željom da tvoj kreativni rad pa tako i sve što ide uz to cvjeta i urodi dobrim plodovima, lijepo te pozdravljam!

Phoenix i nagrade

Upoznala sam na forumu ženu, za koju još i danas ne vjeruje da takvi ljudi postoje. Iz dana u dan provjeravam da se možda nisam prevarila, ali svakim novim danom mi svojim postupcima dokazuje, da moram vjerovati u ono što vidim.

Uvijek je imala vremena za svijet oko sebe, pa čak i za mene, nekog tamo preko žice. Toliko je fantastična da u malo vremena napravi toliko dobrih i novih stvari. Voli ljude kao što i nju kreativni ljudi cijene i vole. I nije slučajno da dobija tolike awarde, a ja imam sreću - poznavajući je da i mene dotakne njena sreća dobivanja i davanja. Draga Phoenix - hvala ti!



Ovo su tako simpatične nagrade!



I jedino što mogu učiniti je samo ponoviti ono što je već Phoenix napravila - na svaki blog koji posjećujem šaljem jedan award!

Bagrem miriše i cvjeta

Radim ove dane i u vrtu. Rajčica je dobila svoje podupirače za rast, zaljevam papriku, uživam u rastu krastavaca... i razmišljam: "Kako je ovo bilje snažno!" Neki dan od sunca se u autu savila neka plastika stavljena uz staklo. Auto se na suncu užari, a moje biljke imaju klimu :) i tako nježne odoljevaju sunčevom žaru.

Tko zna kakav bi bio svijet da je po mom dizajnu i kreaciji. Dok tako hodam po vrtu čuje se zujanje pčela, miriše bagrem i cvjetovi se njišu na laganom povjetarcu kraj vrta.


Kad čovjek izađe iz nebodera, grada ima priliku vidjeti ono što je urbana kultura promijenila... Nigdje čovjek nemože osjetiti toliku slobodu kao što je osjeća hodajući prirodom - naravno slobodan je samo onaj tko ju poznaje.


Bagrem je odličan u prehrani - eto kako voli MM - u tijesto za palačinke uroniti bagrem i dalje kao i palačinke u tavu na ulje. Dok mi nije on promijenio jelovnik od bagrema sam jedino uživala u bagremovom medu.

Čovjek - to sam ja!

Čovjek je multidimenzionalno biće - znanje je i te kako otišlo naprijed i pitam se gdje sam ja u tom sveobuhvatnom poimanju svijeta. Vjerujem da sam dužna svojoj djeci i unuku ići dalje u otkrivanju sebe i drugih. Danas se može toliko toga vidjeti - pa jel moguće da je sve to istina?

Livada

Imamo livadu. Od nasljeđivanja uvijek nam je na neki način mučenje. Za ljude koji su svoj životni vijek proživjeli u gradu livada je zahtjevan i ne baš koristan posao kad je u pitanju održavanje površine. Ove godine livada mi je podarila novi cvijet koji do sada nikada na njoj nisam vidjela. Male stvari nekad vesele i olakšavaju život :) a daju i novi smisao.

Slijedeće proljeće ću po livadi razasuti mnogo sjemenja različitog cvijeća - pa nek raste uz samoniklo!

Praznik rada

Praznik rada je vrijeme kad oni u gradu se spomenu rada kroz godinu, te se 1. svibnja (maja) okupljaju, druže i izgovore si sve što nisu stigli do tada....

Mi koji smo izbjeglice iz grada - tražeči mir, prirodu i zdravlje razmišljamo o svim elementima života i tako praznik rada smo iskoristili radeći u prirodi koja nas hrani.

Rijetko se pitamo o načinu uzgoja hrane koju jedemo i posljedicama koje takva proizvodnja ostavlja iza sebe. Ja sam se pitala i zato sam dio uzgoja hrane stavila u svoje ruke.

Kod mene je sve: mrkvica, peršun, luk, salata, mahune, paradajz, paprika, cikla, grašak - još u povojima, ali me veseli pomisao da ću jednog dana imati i snažan urod koji će nam biti dovoljan i bez kupovanja na tržnicama i voćarnama.