Voćka poslije kiše

Prošetala sam jutros po svom brijegu da procijenim štetu u vrtu od kiše, tj. da vidim da li su jučerašnje teške kapi kiše oštetile moje mlade sadnice rajčice. Prizor koji mi je na putu zabljesnuo vratio me u djetinjstvo i lektiru:

Voćka poslije kiše

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo.

Jedino se danas ne slažem s pjesnikom: Ona je opet, kao prvo, Raskošno, lijepo, božanstveno drvo!