Slike vječnosti

Svaki dan putujem vlakom na posao i prolazim ovih dana uz iste slike prirode:




I često se lijepo osjećam uz ove prizore, naravno ako mi kiša ne pokvari doživljaj :).



Konačno sam našla dosta vremena za sjesti uz kompjutor, za pogledati što moje omiljene blogerice rade. U svijetu bloga je bome živo - ovdje se pokazuje, prikazuje, radi... Drage moje vidim da su rad i komunikacija na visini - na čemu vam se zahvaljujem. Hvala mojim dragim ženama koje pitaju gdje sam i što ima - vaša ljubav i briga mi puno znače.

Hvala dragoj Loredani koja je mislila na mene i onda kad nisam na internetu. Velika hvala za award! Nagradu Sunshine sam dobila od nje - čime me je zadužila da nastavim uobičajeno veselje dijeljenja awarda.



Preuzmite i Vi fotku, postavite na svoj blog i nominirajte 12 novih bloggerica i njihove blogove koji su vam dragi zbog ovog ili onog razloga. Hvala.

This sunshine award is given to me from the nice blog Villa Loredana. Take the image, and post it with nominating the new 12 blogger. Thanks.

1. Carla Hegeman Crim - http://scientificseamstress.blogspot.com/
2. Ivana - http://diomene.blogspot.com/
3. Kathia Marchand - http://madame-kathia.blogspot.com/
4. :) - http://kre-kreativni.blog.hr/
5. Adriana Coelho - http://dricaartesanatos.blogspot.com/
6. Vanchy - http://cronitty.blogspot.com/
7. Maravilhas que eu faço - http://delbatononartes.blogspot.com/
8. Mikael - http://koistinen.blogspot.com/
9. Eliana - http://loucaporlinhas.blogspot.com/
10. Elaine - http://elainecroche.blogspot.com/
11. MagdaLena - http://decoradodecouart.blogspot.com/
12. Goga - http://goginkutak.blogspot.com/

Dok sam razmišljala kome dodjeliti nagradu odustala sam od Phoenix i Nene - pa te vrijedne žene imaju što pisati jer su stalno u nagradama :), a Mirjana me preduhitrila pa sam i nju poštedila ovaj puta - zahvaljujem se - imam veselje napisati 10 stvari koje me čine sretnom - odlično!! Drage moje - svaki blog ima svoju vrijednost, veću ili manju za moj stil života ili razmišljanja. Svaki rad je vrijednost velika, a komunikacija nas čini svakako boljima i večima u srcu! Sve vas voli vaša Komar!

Veselo dijete!

U zadnje vrijeme jednostavno moje vrijeme više nije moje zato mi se dogodilo da duže vremena nisam bila na blogu. Od dolaska u muževu obitelj preslatke bebice koja me je sasvim osvojila moji prioriteti su se promijenili. Jučer smo pričali da momak ima 8 mjeseci. Impresionira me svojim interesom za sve što ga okružuje.

Vrlo marljivo momak vježba, ali jednostavno mu puzanje ne polazi za rukom. Odličan je kad krene: podigne se na rukice, koljena stavi ispod sebe i juriš unatrag... Njegova odluka da dohvati neki predmet još uvijek završava udaljavanjem od njega!


Vrlo je zanimljivo sjediti sa starijima uz kavu i dok mi pričamo o svemu i svačemu momak ima svoj posao: pratiti kroz prozor prolazak automobila, motora... Što se sve može vidjeti ponekad nam označi kakvim glasovnim znakom :)

Objašnjavam djetetu da čitanje i novine nisu za male bebe već je to posao odraslih, a momak se smije jer i on ima nešto za čitanje.

Drago dijete - budi se sa osmjehom na licu, a dan završava nasmješen jer ide spavati. Poseban je i nije mi žao što baš nemam vremena za hobije od kad je on postao moj glavni lik kroz tjedan.

Sretan Uskrs!

This is it!

E, da imam glasa zapjevala bi kao moj omiljeni glazbeni majstor. Danas zaključujem da su otišli zajedno u nepovrat - Michael Jackson i ovosezonski snijeg! Prvi odlazak mi je na žalost, dok drugi budi radost. Život je čudesan.
U petak se još snijeg topio, a već u subotu su izašli svi stanari i vrijedno uređivali samnom našu urbanu (prema urbanističkom planu - zelenu) sredinu. Palila sam suho lišće i grane, a ptice su uz mene bile dio događanja.
I odmah sam razvila priču u domu kako da izgleda kokošinjac koji ove godine mora biti sagrađen. Ako recesija kao zao duh odnese sve fondove i izvore novaca - morat ćemo se nekako hraniti! :)

A što se tiće kreativnih sila i ručnih radova jednostavno pogledam što rade moje omiljene blogerice Phoenix i Loredana i osjećam se bolje - kao da sam i ja nešto napravila! Ako stavimo šalu na stranu - moram priznati da ništa u zadnje vrijeme ne radim tj. da dosta radova počinjem, ali ništa ne završavam i staklo i vez. Mučim se pitanjem: "kako dočekati budućnost, spremna ili nespremna?".

Dan žena!

U ovom vremenu moram se osvrnuti na današnji dan i zabilježiti ga na svom blogu. O važnosti i patnjama žena govorilo se u stoljeću i prije mog rođenja, a i davno prije - još u stoljeću rođenja moje prabake. Vjerojatno je tako u svim vijekovima bilo!



I svaka djevojčica, a kasnije djevojka i buduća žena na svoj način želi da joj život bude lijepa bajka... ali istina je ipak malo žešća od onog što bi si i koja žena poželjela.

Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnika ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.

wikipedia... i more istine postoji na tu temu. Ma drage žene - ne zaboravite ovaj Dan!

Dragoj Madam Kathii!

Danas sam našla vremena i htjela sam vam pokazati svoje veselje zbog još jednog awarda, zbog sunca, otapanja snijega, buđenja prirode i slikala sam prve visibabe - samo par sati nakon što se snijeg otopio.... kao što znate blog, bloganje i blogersko razgovaranje je divno druženje.


Nakon što se snijeg otopio snaga sunca je učinila svoje...



A osim slike visibaba - daje mi vjeru u snagu prirode koja može činiti čuda - neću vam pisati o tim veselim stvarima već o Kathii Marchand.

Madam Kathia je blog koji rado posjećujem, a Kathii je jako nesretna. Piše nam u vjeri da čini zadnje što može. Podržavam ju iako sam u Europi, a ona u onom prekrasnom dijelu svijeta Rio de Janeiro. Važan je član moje "blogerske obitelji" i zato vam prenosim njenu borbu - za dragu osobu - protiv metastaza:

Amigas e Amigos Blogueiros,

Pessoas da minha vida, muito obrigada pela ajuda, muito obrigada por essa força tão necessária neste momento da nossa dor, da nossa angústia.
Obrigada pelas orações valem ouro!!!!!!!

Eu amei e vou utilizar a idéia que vocês estão me oferecendo.
Não havia pedido isto antes, por medo de alguém pensar que fosse uma forma de se aproveitar, sabe como são as pessoas hoje em dia.
Odeio gente trapaceira!
A Margarete não pode mais fazer quimioterapia, chegou na fase da metástase, essa fase é o momento que o tumor estoura em qualquer lugar do corpo,e somente esse remédio é quem pode ajudá-la para não só diminuir o tumor, mas,como fazê-lo até desaparecer.
Quem passou por isso ou tem familiar com esse problema sabe do que estou falando.
Alguns casos foram constatadas curas!!!!!

Svjedoci smo da u svakom kutku svijeta jednake nas patnje, muke, problemi muče i jednako se svi molimo - svako na svoj način za bolje sutra! Sa željom da se pokrenu sve sile svemira: dragi Bog, dobri ljudi, energija prirode, novac i doktori te pomognu bolesnoj ženi završavam ovo pisanje.

Kutijica

Kod kreativaca kao što sam ja može se naći svakakvog materijala, ali je upitno kad će upravo to biti iskorišteno :) Tako se može naći malo tvrđi papir u boji, samoljepljive tapete, bušilica za papir, trakice ukrasne i nakon printanja na papir u boji prelazim u brzo sastavljanje kutijice koja mi je nekad bolja od kupljene vrečice za poklon.



Izrezala sam škarama kutiju, od tapete ljepljivu traku za sastrane, a za zatvaranje kutijice izrezala sam veličinu kao dno kutijice na koju sam zaljepila opet tapetu. Kad stavim poklon u kutijicu prekrijem ga ovim da se kroz rupice na kraju ne može vidjeti sadržina. Sa malim naljepnicama prihvatim uglove kutije, te po cijeloj širini zaljepim traku.



Printana strana ostaje unutra, a na linije koje trebam savijati stavim ravnalo i tako pravilno lomim linije. Gornje krajeve koji ostaju za zatvaranje kutijice malo skratim i probušim ih bušilicom za papir. Ako nije bušilica ona ukrasna za papir - dobra je i ona uredska obična. Kroz rupice od bušilice provučem traku čije krajeve mogu opet ukrasiti.



Poklon stavljen u kutiju i zatvoren još ponekad ukrasim s prednje strane kakvom sličicom, naljepnicom ili cvjetićem...




Kad nemam drugo spojim stranice samoljepljivom trakom...



Kutija se može zatvoriti i tako da se zaljepe stranice kao na koverti - lagano na gornje rubove se nanese ljepilo i zaljepi na donje.

Na žalost i dalje pada snijeg kojeg ima i do pola metra, a noć donosi dobre minus temperature.
Volim proljeće!!