
Ciča zima i jedino mi preostaje izraditi pokoju kutiju dok sjedim u toploj sobi!
Danas po temperaturi i nije zimski dan. Od zime ostala su samo sjećanja i očekujem datum kada ona službeno prestaje. Pročitah tekst te ga ovdje spremih u plavu boju. Pitam se da li smo spremni ići dalje u novo doba ili bi trebao internet biti sredstvo komuniciranja samo određenog sloja natprosječno školovanih i istreniranih spisatelja i kritičara?! Htjela bi vidjeti vrijeme kad mali čovjek nije bio iskorištavan ili ismijavan...Sretna sam uz školovane, inteligentne, poduzetne ili znatiželjne ljude - ali ima ih koji bi bili sretniji da smo svi informatički nepismeni - tada bi bilo više mjesta za njih same. Možda je ovo jedan od onih dana koji bi bilo korisnije prespavati - jer me riječi drugih diraju i samo su mi na štetu.
Trenutno sam u nekoj fazi kad u večernjim satima uz televizor sjedim sa iglom i koncem i razmišljam o prošlim vremenima. Tako sam dospjela i do starih slika i vidim u obiteljskom albumu ljudi dolaze i prolaze, vremena se mijenjaju, a sve ostaje isto. Odlučila sam pisati o šivanju. Ima dosta toga što mogu reči drugima, a osim toga to je jedini put za dalji razvoj - što se više udubiš u temu - dolaziš uz pomoć drugih do divnih ideja, rješenja i znanja. Nekako mi se čini da je znanje duhovna disciplina - što ga više daješ - to ga više primaš, u doba interneta pogotovo! Događaj da na google-u natrčim na stranice teksta kojima se tješim, uzročio je da svoj rad i šivanje ostavljam za drugo pisanje...