Prikazani su postovi s oznakom zima. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom zima. Prikaži sve postove

subota, 23. siječnja 2010.

Zima i -7C


Ciča zima i jedino mi preostaje izraditi pokoju kutiju dok sjedim u toploj sobi!

subota, 19. prosinca 2009.

Zima, zima... :)

Svakim izlaskom na dvorište uživam u kristalnom blještavilu snijega. Suhi svjetlucavi snijeg zavladao je krajem!
Slike s neta i jedna iz Laduča!

nedjelja, 15. ožujka 2009.

Novo doba

Danas po temperaturi i nije zimski dan. Od zime ostala su samo sjećanja i očekujem datum kada ona službeno prestaje. Pročitah tekst te ga ovdje spremih u plavu boju. Pitam se da li smo spremni ići dalje u novo doba ili bi trebao internet biti sredstvo komuniciranja samo određenog sloja natprosječno školovanih i istreniranih spisatelja i kritičara?! Htjela bi vidjeti vrijeme kad mali čovjek nije bio iskorištavan ili ismijavan...

Nikad nisam volio blogove, još otkako su se pojavili. Svatko se prišteka i jezdi globalnom mrežom, spontano održavajući razinu gluposti na zavidnom stupnju. Odjednom svi pišu, svi imaju mišljenje, svi su kao jednaki, i svi su in, jer, eto, sriču i slovkaju blogove. Opća diktatura internetske demokratizacije polako okrnjuje carstvo pomičnih olovnih slova, knjige se čitaju sve manje, blogovi vrebaju iza busije. U računalima – blog, u parkovima – blog, u samoposlugama – blog, na tržnicama još jedan, u novčaniku moje bake blog... (matica.hr i Ivica Matičević)

Sretna sam uz školovane, inteligentne, poduzetne ili znatiželjne ljude - ali ima ih koji bi bili sretniji da smo svi informatički nepismeni - tada bi bilo više mjesta za njih same. Možda je ovo jedan od onih dana koji bi bilo korisnije prespavati - jer me riječi drugih diraju i samo su mi na štetu.

subota, 7. ožujka 2009.

Novo doba - stare planete Zemlje

Trenutno sam u nekoj fazi kad u večernjim satima uz televizor sjedim sa iglom i koncem i razmišljam o prošlim vremenima. Tako sam dospjela i do starih slika i vidim u obiteljskom albumu ljudi dolaze i prolaze, vremena se mijenjaju, a sve ostaje isto. Odlučila sam pisati o šivanju. Ima dosta toga što mogu reči drugima, a osim toga to je jedini put za dalji razvoj - što se više udubiš u temu - dolaziš uz pomoć drugih do divnih ideja, rješenja i znanja. Nekako mi se čini da je znanje duhovna disciplina - što ga više daješ - to ga više primaš, u doba interneta pogotovo! Događaj da na google-u natrčim na stranice teksta kojima se tješim, uzročio je da svoj rad i šivanje ostavljam za drugo pisanje...

Stare hrvatske kronike bilježe da je 18. stoljeće bilo razdoblje ratova, gladi, kuge i klimatskih anomalija. Uistinu, 1700-e bile su godine obilježene teškoćama, ne samo s obzirom na osnovne uvjeta ljudskog zdravlja i preživljavanja. Što se tiče ratova, nije postojalo desetljeće bez manje ili više katastrofalnih vojnih sukoba. Duge snježne zime slijedile su jedna drugu kratko prekinute samo malo blažim vremenskim razdobljima. I poljoprivreda i stočarstvo bili su pod negativnim utjecajem ne samo hladnih zima već i kišovitih ili sušnih ljeta. Posljedice takvih loših vremenskih uvjeta bile su loša žetva, oskudica hrane i nerijetko glad. Uz to nekoliko je puta kuga... opustošila sela i gradove. Niz katastrofa obično je trajao tri godine, međutim, ponavljanjem tih trogodišnjih nizova katastrofa situacija je bila nepodnošljiva. Najgore je bilo u razdoblju od 1779. do 1780. te 1784./85. Između ta dva razdoblja došlo je do erupcije islandskog vulkana Lakija... ...Ciklus nevolja započeo je propašću žetve uzrokovanom sušom 1779. godine. Sljedeće dvije godine nisu bile nimalo bolje te je situacija postala očajnom, a glad je postala općom pojavom. Iako nije zabilježen točan broj sudeći prema sačuvanim spisima, procijenjeno je da je od gladi umrlo 20 000 osoba. (ovo je iz izvornog znanstvenog članka - Krešimira Kužić)

U mojem uvodnom tekstu o šivanju počela sam sa 1900 i neke, a sad vidim godine idu, ali malo se stvari mijenja u ljudskim trpljenjima ili možda puno toga!? Kreativnim stvaraocima je jednostavnije živjeti - u svakom vremenu nađu smisao i motivaciju. Tko me i malo pozna vidio je da nisam lijena pisati zato su moji tekstovi za one koji imaju vremena. Kreativan rad traži više, osim vremena glavno oružje i oruđe su znanje, htjenje i moć.

nedjelja, 22. veljače 2009.

Zima, a zašto mirovati?




Današnji dan se puno ne razlikuje od jučerašnjeg. Kad sam pogledala kroz prozor dočekao me je isti prizor - zima, snijeg - i zato uz topli dom moram osmisliti aktivnosti. Zašto mirovati kao priroda, pa ja nemam korjenje?


Zavukla sam se u svoj kut gdje me očekuju mnogi započeti / završeni radovi ili samo detalji... Danas ću spremiti u kutiju sve stvari od tijesta za modeliranje. U božićnim danima bilo je to tijesto vrlo aktualno, ali i danas bi bilo zanimljivo uzeti tijesto i napraviti pokoji oblik. Tijesto za modeliranje je idealan materijal, možemo ga koristiti kad želimo da nam dijete provede zanimljive trenutke... djeca vole modelirati ili biti spretna kao mame koje rade lijepe stvari.


petak, 20. veljače 2009.

Zima - vrijeme kreativne snage



Snijeg, voda i minus ispod nule naveli su me na istraživanje. Potaknuta internet radovima dragih ljudi, pokušat ću sama pokrenuti svoj blog i tako na svoj način komunicirati sa njima. (Veliko hvala Phoenix!) Nije loše kreirati svoje mjesto ... imam mjesto u obitelji, ... u domu, ... pod suncem - jedino mi fali mjesto na internetu. Ne kasnim već dolazim u pravo vrijeme na net, nemam iskustva - trebati će mi vremena da moj rad dobije dimenziju profesionalizma...


Današnji dan ću pamtiti! Došla sam do nekoliko saznanja koja su uništila maglu i unijela mi u život čisto sunce. Vjerojatno je i to utjecalo na pokretanje vlastitog bloga. Pošto znanje dolazi u valovima - čekam novi val uz želju pokretanja kreativanog impuls by komar. Ovoooooo je dan za pamčenje i pitam se dal će mi od danas biti svaki dan ovako dobar!