petak, 3. prosinca 2010.

Razvoj i odgoj djece!

...

Moram priznati da sam u šoku kad gledam život oko sebe i sve si više izgledam kao sporedni lik serije: lud, zbunjen, normalan... I bilo bi mi sve zabavno kad se nebi radilo o djeci.


Na komentar moje drage Phoenix: Čitala sam sa zanimanjem što si napisala i malo šokirana time da MORAŠ proći program od 3 godine...:((( Ti si već prošla jedan takav program i sama, a rezultat su tvoja dva sina, dva ljudska bića koja ne samo da su imala sretno djetinstvo nego su primjer kako treba odgajati djecu... nisam mogla odgovoriti samo rečenicom. Moram ovo staviti na znanje onima koji mažda imaju slična iskustva.

Kada sam bila mlada, planirala svoj brak i majčinstvo - imala sam na umu sve što mi je potrebno za zdravo i veselo dijete: topli dom, odjeća, obuća, pravilna prehrana, nešto igračaka, te vrijeme za zagrljaj, igru ili jednostavno držanje djeteta za ruku.

Danas sam u situaciji uz odluku brinuti se o djetetu koje je član šire obitelji - skrbiti se o njemu i pružiti mu potrebno - po logici - kao nekada svojoj djeci. I eto ti društva - koje nas vodi u sigurnu budućnost...

Kao majka - nikada nisam imala dječji dodatak (hvala Bogu imali smo osobne dohotke da mojoj djeci ništa nije falilo), a danas su mi smanjili plaću, uzeli regres, božićnicu, prijevoz, plaćam dodatno za zdravstvo, svako malo uzimaju neki porez i na kraju od moga tj. našeg - novca financiraju se mnogi pa tako i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Centar za socijalnu skrb, te program koji sprovodi na našem području Centar Sirius za nas "potrebite???" je besplatan jer ga plaća Ministarstvo!?.

I zaista nisam zločesta, depresivni crnac koji stalno samo kritizira sva društvena kretanja ili nekretanja, ali ovo mi je previše...




Ako sam čekala 5 mjeseci komisiju Centra za socijalnu skrb koja svjedoči da kod nas postoje uvjeti, te da možemo uzeti napušteno dijete iz doma... Ako čekam 3 mjeseca potpis Ministarstva na temelju kojeg smijem za stalno uzeti dijete iz Doma - te kao odgovor za njihov polurad ili nerad dobivam obavezu pohađati program koji uopće nije predviđen za skrbnike već za one koji žele profesionalno i za mjesečnu naknadu čuvati djecu umjesto doma - ovo mi je prestrašno.

Najstrašnije je to što društvena briga o djeci je društvena pa tako za dijete koje ima 15 mjeseci, a još ne govori niti ne hoda neće nitko odgovarati jer takva mu je sudbina. I nitno neće odgovarati za to što to dijete svaki puta kad ga moram vratiti po zakonu u Dom dobije proljev i ne jede danima te mršavi i ljuti se na mene kad ga posjećujem u Domu jer misli da sam ga ostavila. Ovo dijete su ostavili biološki stvoritelji, ali da se pravim kako ide sve po zakonu, pravilima i odredbama struke nemogu jer znam da to dijete kasni u svemu samo zato što imamo lijene, trome i neodgovorne službe koje nešto rade da dobiju svoju mjesečnu plaču i to je sve.

Ja bi nešto htjela, a nisam još ni prošla program "Kvalitetno udomiteljstvo za sretno djetinjstvo" Sramota!

I dok sve stručnjak do stručnjaka za odgoj i skrb o djeci šeta ulicama moga grada, djeca čekaju da odrastu...


Broj komentara: 8:

  1. Slažem se s tobom, mišta oduzeti ni dodati na ovaj tvoj tekst. Pozdrav. Loredana.

    OdgovoriIzbriši
  2. Potpuno se slažem, mnogo je birokratije i glupih pravila, premalo ljubavi i razumevanja.
    Ali kad vidim fotku tog slatkiša od dečačića, mislim da vredi svih muka koje prolazite, i nagrada je velika!

    OdgovoriIzbriši
  3. Zalosno je, da je sustav takav. Ali srecom ima poput vas, hrabrih, posebnih, ne sebicnih ljudi velikog srca, koji su spremni uhvatiti se u kostac sa svime, da bi jednom djetetu podarili sretno djetinstvo. Ja vam se divim.
    Pozdrav iz Rijeke

    OdgovoriIzbriši
  4. Drage moje, hvala vam na lijepim riječima. Blogerice znaju da život bez lijepih djela drugih, svojih kreacija, podrške, razmjene mišljenja, intelektualne slobode... bi bio jako žalostan - Djeca koja odrastaju uz profesionalne timove su zaista žalosna djeca. Neznam dal je to samo u današnjem vremenu tako ili je to uvijek bilo.

    OdgovoriIzbriši
  5. Naravno ja u zadnje vrijeme stalno kasnim...tek sam sada vidjela ovaj post...
    Ma...na sve ovo mogu reći samo STRAŠNO...
    Lijep pozdrav

    OdgovoriIzbriši
  6. Sva sreća da u našem društvu ima ovakvih dobrih duša velikog srca kao što ste vi...Prestašna nam je birokracija, toliko je djece u domovima i onih koji bi im dali svoju ljubav ali zbog stanja i sporosti u birokraciji ta djeca odrastu u domovima...Pozdravljam vas i želim sve najbolje!
    lijep pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  7. Draga Komar čeka te nagrada na mom blogu...
    Pusa!

    OdgovoriIzbriši
  8. Nešto sam tražila po računalu o udomiteljstvu i naišla na ovaj post... Nema veze što kasnim s komentarom, ja povremeno držim radionice po domovima za nezbrinutu djecu i jako sam dobro upoznata sa problemima ove naše jezive birokracije...
    Ma ne mogu u ovom komentaru ni nabrojiti sve slučajeve s kojima se susrećem; njihov vapaj za ljubavlju, prkos kad shvate da su "drugačiji"... vodim u dom sina od 11 godina da se igra s djecom... na povratku kući i on je tužan, kaže mi, mama njih nema tko poljubiti za laku noć...
    Stoga, moj duboki naklon svim upornim, divnim ljudima velikoga srca koji imaju snage boriti se s birokracijom, ali jedan mali osmjeh toga je vrijedan...

    OdgovoriIzbriši