(Internet post je nastao od riječi postiti.)
Drage blogerice (i blogeri ako vas ima), sve vas lijepo pozdravljam - one koje poznajem i one koje su se pridružile mom blogu u vrijeme moje odsutnosti - te im se zahvaljujem na tome i imam mogućnost ući preko njih u nove svijetove. Hvala vam!
Dok sam bila na internet postu morala sam obaviti puno toga u fizičkom svijetu gdje struja, tipka ili moja volja za pisanjem ništa ne znači. Bila sam prisiljena sa svojim dječakom zakucati na mnoga vrata - mnogih institucija i vrlo često sam se osjećala kao na slici:
Hodali smo, kucali i vraćali se više puta jer tko je u državnim institucijama od prve sve riješio ili možda u bolnicama. Uspjeli smo! Uspjeli smo se izboriti za život bez izmišljenih liječničkih dijagnoza i nametnute terminologije u papirima koji cijeli život prate dijete kao što je junak iz mog života. Uvidjela sam kako je udomiteljstvo stanje svijesti, ispunjeno mnogim radnjama i toliko se toga zbiva oko nas!
Vidjela sam što ostavljena djeca u sebi osjećaju i da se ne mogu kretati ovim svijetom bez naše pomoći:
Veselim se da ću opet biti s vama. Imam puno toga za reči i pokazati. Vidim da ste bile aktivne (neke više - neke manje) na svojim blogovima, a i šire. Trebat će mi dosta vremena da pogledam...
I čini mi se da je ljeto pri kraju!
...
