srijeda, 26. siječnja 2011.

Nešto između!

...
Recadoseglitters.com

Ova ruža - mentalno me drži u zoni između - veselog toplog ljeta i bijelog zimskog dana. Još je uvijek hladno i svaki dan očekujemo snijeg, koji ne dolazi. Vidljiv je minus u temperaturi. Moja slatka bebica je sve veča. Ima sve duže periode kad samostalno sjedi i igra se. Sad imam i ja malo zraka u danu i mogu postavit neki detalj po želji - što zadnju godinu nisam mogla. Radim tu i tamo neke sitne stvari - lavanda mi stoji u kutiji, moram ju spremiti za korištenje pa radim na vrečicama.


Tako radeći sjetila sam se jednog fantastičnog bloga - za ljubitelje šemica je san snova. Ako netko radi križiće, ja kukam a neki i heklaju - sigurno će nešto naći za sebe. Ovo je samo jedna stranica iz bogatog fonda ljepote.


Velim slatka bebica, ali ovo je ipak momak koji je naučio hodati - još uvijek mu je sastavni dio hodanja il na glavi il na leđima :) Kad velim da ima duže periode samostalnog sjedenja mislim da je postao trunku kreativan pa se i sam zabavi. Kod nas je sve sivo - kao što se vidi na fotografiji jer u našoj kući ako nismo u prirodi ili ako ne hodamo po sunčanom danu - mi se osjećamo sivo!

Uz jutarnju kavicu nekad sjednem u kuhinju pa kroz prozor pogledavam na brijeg. Da si smanjim udaljenost do vrta koji je bio na određenoj visini - ove godine ga spuštam u nizinski dio tj. prilagođavam se dječjim potrebama. A onda ću imati i puno manje vremena za okopavanje i pljevljenje u vrtu i tako tražim način - kako da budem uspješna i sa malo rada. I našla sam nešto: "Vrt bez motike" Ruth Stout i Richard Clemence. Ali sunce mu žarko - našla sam knjigu koja mi je neophodna. U knjižarama je uglavnom rasprodana (i ne čudim se) - to su naši poljoprivrednici pokupovali da nauče kako malo raditi i bez troškova jer država zaboravlja davati poticaje ili otkupiti proizvedeno (tj. platiti), a možda neće imati što ni otkud dati. Malo raditi, sa malo troškova - a urod san snova - to si želim kao mnogi koji se trude da dosegnu nirvanu! Knjiga košta 90 kuna i sad bi ja trebala hodati gradom... brrrrr sa mojim junakom po zimi. I opet pojavi se odnekud ta Božanska providnost i samo tako dodje mi na stol ta ista knjiga besplatno u roku od par sati. Evo, pogledajte i sami kamo me je odvela ideja: "Vrt bez motike" Ako imate potrebu nešto pročitati, a neznate kako doći do knjige - ovdje ima i praktičnih i inih stvari za skinuti. Uglavnom sam do sada nalazila prozu i poeziju pod e-knjigama.

Drage moje, želim da ugodno provedete ove hladne dane!
(Eto, malo sam uredila Vrt bez motike i sad je ova knjiga čitljiva - dokada neznam!)

nedjelja, 23. siječnja 2011.

Nagrada "Vitar u leđa"

...

Nakon javljanja blogerice "VolimBoje" ugodno sam se iznenadila vidjevši njen blog. Javila mi se odmah sa znakom pažnje. Po grafičkoj obradi bloga i temama koje obrađuje zaista mi odgovara ovako lijepo društvo koje će me svakako obogatiti. Po ovome "Vitar u leđa" biće da se radi o nagradi iz južnog podneblja - i njima je to super, ali po mom zagorskom viđenju "vjetar u leđa" ti je križobolja i kaj mi to šalju. I dok sam savladala govorne razlike i mentalne slike ovo mi je svakako uljepšalo dan, blog i dalo mi mogućnost da idem dalje u komunikaciji. Sviđa mi se obrada nagrade blogerice Goodghost pa tako prenosim i njenu sličicu jer i ja volim govoriti u riječi i slici.


Nagrada zvana "Vitar u leđa" kojoj je glavni smisao promocija blogova sa manjim brojem sljedbenika ide dalje... Moj kriterij je bio - meni dragi blogovi sa manje od 100 sljedbenika. Pusa!

Pravila igre su slijedeća:

Postaj o ovoj nagradi i kopiraj pravila. Linkaj osobu od koje si dobila nagradu. Izaberi 3-5 novih blogera i linkaj i njih. Ostavi im komentar na blogu da znaju da su osvojili nagradu i nemoj tagirat blogove sa 300..400.. 500.. sljedbenika...

Mama kreativka
Šestinčanka
Snješkin kutak
Sasvim slučajno
VitrinaTiffany
Waldorf inspired...

Za nagrade sam jako teška, za tu komunikaciju i razmišljanje trebam vremena, kojeg ima malo u mojoj butigi! Pošto sam dobila istu nagradu iz dva izvora evo dopunjujem svoj popis odabranih blogova i zahvaljujem se blogerici Mice Torbice koja je dala svoju boju nagradi:

petak, 14. siječnja 2011.


Pogođena sam svim ovim događanjima koja gledamo preko satelita, interneta, tv ili kroz javljanja nama poznatih. Imam familiju u Australiji i Americi, Europi i Arapskom svijetu. Nije mi baš svejedno kad sve to gledam. Vidim da se i drugi žaloste i nemoćno žele nešto učiniti. Draga Kathia je akumulator velike snage - hvala joj na tom. U svojoj žalosti i nemoći priključujem se onima kojima nada nestaje posljednja!

četvrtak, 13. siječnja 2011.

Žao mi je što snovi nestaju!

...


Nekada sam stvarala vizije svoje budućnosti. I često bi ona lijepo izgledala - onako između neba i zemlje.
Bila sam znatiželjna i sakupljala podatke o čovjekovom postojanju - jer i zemlja skriva istinu.


Tako sam došla do fotografija i saznanja da su nekada ljudi bili visoki 12 metara.



I uvijek je sve nekako bilo isprepleteno sa mogućnošću da dolaze oni iz svemira iz ovih ili onih razloga...


( Dnevnik.hr , Internet ) Iz VIJESTI U 17:
23.12.2010. Ogromni izvanzemaljac veličine stopala koji bi odgovarao broju cipela 440, je prema dosjeima novozelanskog Ministarstva obrane posjetio Zemlju.

Smanjili se ljudi, smanjili se izvanzemaljci, a Zemlja?... Ostarila sam ja, ostarili su mnogi, a bome i planeta Zemlja pa se događaju nepoželjne stvari jer više nije u stanju obdržati sve sile svijeta pod kontrolom, kao stari čovjek
"puca po šavovima"!






Žao mi je što snovi nestaju!

ponedjeljak, 10. siječnja 2011.

Nekad ili ponekad!

...


Nekad se više vjerovalo! Bila je veća suradnja ljudi i božanske hijerarhije. Primjeri iz života to potvđuju.

Baka Ivka je žena za koju mislim da me je voljela najviše na svijetu. Bila je pobožna. Niti u dubokoj starosti nije dosađivala ljudima oko sebe. Dok sam svoje djetinjstvo - ljetne praznike provodila kod nje, objašnjavala je kako u svakoj prigodi Draga Gospa je od pomoći. U to vrijeme bio je rat, kojeg nitko nije želio i već sam napunila i dva punoljetstva... Došla sam baki u posjetu, te kao uvijek donijela nešto što bi joj moglo koristiti: plastični stolnjak i cipele. U seoskom domaćinstvu je takav stolnjak uvijek od koristi, a bakine bolesne noge uvijek trebaju dobre cipele.

Baka vesela i uplakana zahvaljivala se Gospi. Draga moja, veli meni baka, molila sam Gospu za pomoć jer mi je trebalo nešto kako bi presvukla police u kredencu i cipele za ove bolesne noge. Zlato moje donijela si mi što sam molila Gospu. I tako sam iz bakinih usta uvijek imala hvalu i slavu nebeske i ljudske suradnje. Umrla je moja Baka - iako i danas ne želim to priznati. Ona će za mene vječno živjeti: dobra, skromna, strpljiva!

Moram priznati da sam negdje spremila ovakva njena svjedočanstva suradnje. Spremila ili zaboravila!

Dolazio je nedavno Božić. U moj dom došao je još jedan član - malo dijete. Puno toga mi je falilo u domaćinstvu, ali uz tog mališana koji redovno spava 2 puta dnevno ne stižem nikako u dućane na veća traganja i kupovine. Zaputila sam se s njim u najbliže i nisam našla što sam trebala. I rekoh onako za sebe: "Bože, preuzimam na sebe svu brigu svijeta, a nemam više mogućnosti kupiti niti komad tkanine i konac jer u ovim dućanima nema ništa, a nemam vremena za dalje. Pa, zar se moram svega odreći dok mali ne odraste?"


I došla je velika koverta na moju adresu - od koga? Blogerice Loredane! Draga Loredana nedugo prije toga izvukla je u svojoj igri moje ime! Kao uz božanski angažman - dobila sam upravo ono što mi je trebalo: panamu, crveni i plavi konac, te mnogo više. Ta divna žena - oživila je opet one divne slike o suradnji božjih ljudi i nebesa. Taj dan bila sam jako vesela. Ma i danas sam sretna zbog tog iskustva! Da mogu svakako bi rekla svojoj Baki kako je njena mudrost bila divna i da nije uvijek teško ostvariti svoje ciljeve ako vjeruješ!

Hvala Loredana!
.