nedjelja, 21. veljače 2010.

Dragoj Madam Kathii!



Danas sam našla vremena i htjela sam vam pokazati svoje veselje zbog još jednog awarda, zbog sunca, otapanja snijega, buđenja prirode i slikala sam prve visibabe - samo par sati nakon što se snijeg otopio.... kao što znate blog, bloganje i blogersko razgovaranje je divno druženje.


Nakon što se snijeg otopio snaga sunca je učinila svoje...



A osim slike visibaba - daje mi vjeru u snagu prirode koja može činiti čuda - neću vam pisati o tim veselim stvarima već o Kathii Marchand.

Madam Kathia je blog koji rado posjećujem, a Kathii je jako nesretna. Piše nam u vjeri da čini zadnje što može. Podržavam ju iako sam u Europi, a ona u onom prekrasnom dijelu svijeta Rio de Janeiro. Važan je član moje "blogerske obitelji" i zato vam prenosim njenu borbu - za dragu osobu - protiv metastaza:

Amigas e Amigos Blogueiros,

Pessoas da minha vida, muito obrigada pela ajuda, muito obrigada por essa força tão necessária neste momento da nossa dor, da nossa angústia.
Obrigada pelas orações valem ouro!!!!!!!

Eu amei e vou utilizar a idéia que vocês estão me oferecendo.
Não havia pedido isto antes, por medo de alguém pensar que fosse uma forma de se aproveitar, sabe como são as pessoas hoje em dia.
Odeio gente trapaceira!
A Margarete não pode mais fazer quimioterapia, chegou na fase da metástase, essa fase é o momento que o tumor estoura em qualquer lugar do corpo,e somente esse remédio é quem pode ajudá-la para não só diminuir o tumor, mas,como fazê-lo até desaparecer.
Quem passou por isso ou tem familiar com esse problema sabe do que estou falando.
Alguns casos foram constatadas curas!!!!!

Svjedoci smo da u svakom kutku svijeta jednake nas patnje, muke, problemi muče i jednako se svi molimo - svako na svoj način za bolje sutra! Sa željom da se pokrenu sve sile svemira: dragi Bog, dobri ljudi, energija prirode, novac i doktori te pomognu bolesnoj ženi završavam ovo pisanje.

subota, 13. veljače 2010.

Kutijica



Kod kreativaca kao što sam ja može se naći svakakvog materijala, ali je upitno kad će upravo to biti iskorišteno :) Tako se može naći malo tvrđi papir u boji, samoljepljive tapete, bušilica za papir, trakice ukrasne i nakon printanja na papir u boji prelazim u brzo sastavljanje kutijice koja mi je nekad bolja od kupljene vrečice za poklon.



Izrezala sam škarama kutiju, od tapete ljepljivu traku za sastrane, a za zatvaranje kutijice izrezala sam veličinu kao dno kutijice na koju sam zaljepila opet tapetu. Kad stavim poklon u kutijicu prekrijem ga ovim da se kroz rupice na kraju ne može vidjeti sadržina. Sa malim naljepnicama prihvatim uglove kutije, te po cijeloj širini zaljepim traku.



Printana strana ostaje unutra, a na linije koje trebam savijati stavim ravnalo i tako pravilno lomim linije. Gornje krajeve koji ostaju za zatvaranje kutijice malo skratim i probušim ih bušilicom za papir. Ako nije bušilica ona ukrasna za papir - dobra je i ona uredska obična. Kroz rupice od bušilice provučem traku čije krajeve mogu opet ukrasiti.



Poklon stavljen u kutiju i zatvoren još ponekad ukrasim s prednje strane kakvom sličicom, naljepnicom ili cvjetićem...




Kad nemam drugo spojim stranice samoljepljivom trakom...



Kutija se može zatvoriti i tako da se zaljepe stranice kao na koverti - lagano na gornje rubove se nanese ljepilo i zaljepi na donje.

Na žalost i dalje pada snijeg kojeg ima i do pola metra, a noć donosi dobre minus temperature.
Volim proljeće!!

utorak, 9. veljače 2010.

Dijete drago - i mi smo tu!

Pise mala Jagoda:
"Nesretna sam kad u školi dobijem jedan. Kad sam s tatom, onda sam isto nesretna jer ne volim kad me tata dira. Ne volim kad me tata mazi. Tata se skine gol i veli da moram spavati s njim ili će me zavezati vani kao psa. Kad idemo spavati, ja spavam, a tata skače po meni i radi nešto prosto. To mene boli. Ja kažem da to mene boli, a on ništa. Tata dugo skače po meni, dok mama ne kaže da je ručak gotov. Mama je vidjela što mi radi i rekla mi je: “Žao mi je, dušo, ne znam od policije broj.” Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto."

Iako sam već ovu strahotu prokomentirala na nekoliko mjesta nisam mogla ovo zaobiči i ne staviti na svoj blog. Koliko je danas djece u svijetu zlostavljano na sve moguće načine?

Silovana djevojčica (9) se nesmije vratiti zlostavljaču!

Peticija za pomoć maloj Jagodi.

nedjelja, 7. veljače 2010.

Svijet kakav želimo, ali događa se nešto drugo!

Nitko danas nije u mogućnosti isključit se iz svijeta u kojem živi. Postoje razni učitelji i tehnike kako živjeti mirnije ili sretnije, ali...



kad dnevno u nekoj maloj državi ostaje 1500 ljudi bez posla, a pogledom na druge kontinente samo patnje, jad i čemer -



pitam se gdje je budućnost za naraštaje koji se tek spremaju za život?