četvrtak, 26. ožujka 2009.

Mladi i moto susreti

Kad se posjeduje "mudrost" (zamjenica za godine) kao ja onda vam obiteljske albume krase slike moto susreta.



Sin i snaha putuju lijepom našom u pratnji svojih prijatelja i znanaca - članova moto klubova.


Nakon paljenja motora (moto susret Sv. I. Zelina) to putovanje izgleda ovako!


Da bi se sve završilo u hrani, veselju i zabavi!


I povratak...........



Ovo svakako nije putovanje i zabava samo za muški rod! Što se može vidjet iz priloženog, a osim toga ovo nisu američki filmovi....
svima sretno!
A moja snaha i sin nek se uvijek veselo vrate sa svojih putovanja!

utorak, 24. ožujka 2009.

Suveniri


U svom profilu sam koristila rečenicu: "Živim dugi niz godina, a kroz taj život sam učila i pripremala se za neko drugo vrijeme." Kad sam to izgovarala mislila sam i na tiffany tehniku. Vrlo sam znatiželjna - puno toga me zanima, a malo je vremena... i našla sam ga jedne godine - tiffany tehnika - eeeeeeeee, tada me obuze tečaj.


I lijepi je osjećaj vidjeti svojih ruku djelo, živeći u nadi da ćeš jednog dana napraviti takav suvenir o kojem će se pričati. Ma nije sve u priči, nešto je i u novcu - kako bi bilo da zaradim koji novčić od izrade suvenira.

Vjerujem da mnogi, koji ne rade ručne radove samo za obiteljske potrebe, ponekad požele imati svoj suvenir. Od toliko tehnika kroz koje sam se okušala sigurna sam da će moj favorit suvenir biti izrađen u tiffany tehnici. Ima puno razloga zbog kojih mi se to čini dobrom idejom.

ponedjeljak, 23. ožujka 2009.

Brzina šivanja!

"Dopada ti se ova blještava, vrijedna stvarčica?" - zapitala sam se iako svjesna da je stroj star 25 godina. Moja poveznica sa prošlošću, a osim toga ovo je stvarno moja stvar. Ne postoji nitko u mom domu tko bi htio taknuti stroj za šivanje! To je tehničko dostignuće za koje ne postoji lista čekanja i raspored korištenja kao što je to bio slučaj sa kompjutorom. I nakon 25 godina ostala je lijepa sjajna, na kilometar se vidi da nije baš previše korištena pa i nije se imala od čega pohabati. Uz svaki šivači stroj postoji i priručnik. Imam dosta prijateljica koje su ili izgubile priručnik ili ga nikada nisu ni imale jer su u pitanju i starije strojne ljepotice. I svi strojevi ma koliko bili stari imaju isti princip udjevanja konca, pa špulica konca koja se stavlja dolje.... I kad se sve postavi, stisneš pedalu, a ono igla pojuri u neočekivanom smjeru i pitanje se nameće: "A što sve to meni treba?" a do malo prije sam bila vesela osoba

I mnogi nakon par pokušaja shvate da im rad ne krasi besprijekorno uredan ravan štep, a to znači da nije posao za njih.... Našla sam prijateljicu koja isto tako pijano prišiva konac na tkaninu. Ipak bi trebalo malo više vježbati - ako nju ne obeshrabruje taj krivudavi šav... možda bi bilo dobro saznati nešto više o šivanju. Jednog dana kad se probudim, sjednem za stroj možda sama od sebe počnem ravno šivati. Možda postoji neka formula, kao što sam u osnovnoj školi stavljala knjigu pod jastuk da bi bila sigurna kako ću ujutro znati pjesmicu!

Kad se uđe u trgovinu sa onim silnim stvarčicama za šivanje postoje mnoge police - a tek samo koliko vrsta konaca. Prve informacije o kojima se mora voditi računa su debljina tj. vrsta materijala koji želimo šivati jer o tome ovisi koju debljinu konca kupujemo i koju ćemo iglu staviti na stroj. Meni je na stroju uglavnom igla oznake 80 i uvijek ih imam u rezervi više komada, a tanje i deblje vrlo rijetko koristim. Ako se pravilno izaberu svi potrebni elementi, te uštima napetost gornjeg i donjeg konca - šav će svakako biti pravilan. U mom priručniku postoji lijepa tablica koja je Zakon! Tu su tri najvažnije stvari u šivanju 1. vrsta tkanine; 2. konac vrsta i broj; 3. igle.

Dvije večeri provodim prešivajuči đepove, šivajući vitražice, na suknjama i hlačama uvijek se nađe neki puknuti šav. Ma nije uvijek potrebno znati savršeno šivati - dovoljno je nekada samo prošiti 10, 20 ili 30 cm da bi neki odjevni predmet bio sasvim OK mada bi osobno željela da sve koje požele postanu Beate !!

subota, 21. ožujka 2009.

Award - priznanje i poklon

Ponekad se pitam čemu služe prijatelji i u različitim vremenima, priznajem, nemam uvijek isti odgovor. Jučer sam na to pitanje veselo odgovorila: "Prijatelji služe da razvesele i uljepšaju mi dan!"

Osim što je službeno jučer počeo Prvi dan proljeća i meni je duša procvjetala jer sam vidjela da mi je draga Phoenix odala priznanje (koje me svakako obvezuje) i poslala poklon - award. Osim što ta žena ima vrijedne ruke, kreativne misli i dobro srce (što se vidi po tome koliko ima onih koje poštuje: squash, Cheryl, Roberta, moi, Maja, Daira, Lidia, komar, Nena, Natasha) - zadivila me je i ostala sam bez teksta. Hvala Ti!

Pravilo da se dodijeli award kreativnim blogericama ću i ja iskoristiti, te ga darovati onima koje su zaokupljale moju pažnju u ovom kratkom vremenu koje provodim u beskrajnoj blog-zoni.

Breeze...

Nena

Diana

Beate

Sarah

Drage moje, sve koje ste ovdje imenovane molim da:
1. Preuzmete awarda na svoj blog;
2. U tekstu vašeg bloga stavite link blogerice koja vam ga dodjeljuje;
3. Izaberu inspirativne kreativne blogove i uz linkove nas povedu na njih.

Puno radova i inspirativnih rijeka neka teče kroz vaš život! Draga Phoenix, ti si val koji nas sve nosi dalje!

četvrtak, 19. ožujka 2009.

Ljupki stanovnici moga dvorišta

Ovisnik sam o vremenskoj prognozi, iz sata u sat kliknem na komp na prognozu koja se jednako tako svakim mojim klikom mijenja. Iako je prije dva dana bilo izgledno da će sedam dana padati snijeg i kiša uz vrlo niske temperature - stvarno vrijeme za razliku od virtualnog pokazuje svoje lice :)


Visibabe su jednostavno odšetale sa moga travnjaka, a rasprostrla se ljepota u novim bojama. Ljubičice, ali i bijele! Jednom mi je mali sinko rekao: "Mama, tebe Bog voli zato te veseli sa lijepim stvarima!" Ponekad pomislim da je imao pravo.


Ovo tako jednostavno bilje - jaglac, podsjeća me na osnovnu školu, valjda je to bio početak naukovanja o cvijeću.


Plavo cvijeće je potpuno zavladalo prostorom gdje su bile visibabe. Na žalost neznam kako se zove.





Kad šetam gradom, mogu se naći ispred dućana metalne košare sa stvarima na rasprodaji. Tako sam jednom našla za par kuna materijal koji mi je bio tako ugodan za oko, a jako dobar za kuhinjske krpa da sam ga kupila. Nakon dosta vremena stajanja u ormaru - kuhinjske krpe sam obrubila i ladica sa krpama u kuhinji je dopunjena.


utorak, 17. ožujka 2009.

Kreativan sadržaj


Svaki dan provedem u nekom preslagivanju, ako ne
slažem svoje radove onda uhvatim rublje - nekad čisto, a nekad prljavo. Danas sortiram informacije i zapela sam na tekstu - koji prenosim u cijelosti. Nadam se da se neće autorica ljutiti :D

Potpuno sam sigurna da je vrijedno čuti o čemu razmišljaju naši mladi putnici u budućnost!

MOJI DOŽIVLJAJI SA SEMINARA „KREATIVNOST“.

Kreativnost je osobina neke osobe koja kontinuirano stvara ideje ili produkte koji su originalni, vrijedni ili primijenjivi, a koje sam pojedinac i društvo smatraju kreativnima.

KREATIVNOST mora imati:

- KARAKTERISTIKE LIČNOSTI
- PROCES
- PRODUKT
- PERSUAZIJU

Što je PERSUAZIJA?

Sposobnost kreativne osobe da uvjeri druge u vrijednost vlastitog kreativnog produkta. Kreativac MORA uvjeriti druge u svoje remek-djelo kako bi postao KREATIVAC.

O ovoj tezi sam dugo razmišljala i bila u nedoumici.
Zar je Mona Lisa umjetnički vrijedna jer nas je umjetnik uvjerio u njezinu vrijednost???
Mislim, jel Leonardo da Vinci postao kreativan umjetnik samo zato što je naslikao Mona Lisu na svoj specifičan način i sve nas uvjerio da je to TO?!
Manipulirao masama?!



- Da - kaže nam jedan psiholog, sinoć na seminaru.
- Persuazija je i sposobnost manipulacije!

Mogu li i ja pokušati naslikati svoju Mona Lisu i uvjeriti druge ljude u vrijednost toga rada???
Naravno da ne mogu, jer Mona Lisa je jedna i jedina, a sve ostale su pokušaji imitacije, njezine kopije.
Moram smisliti nešto novo, originalno, neponovljivo, ali...ako želim naslikati nešto vrijedno, moram imati talenta i dobro poznavati područje toga rada.
Dakle moram se školovati da bih postala umjetnica i tek nakon toga mogu pokazati svoju kreativnost, umijeće, specifičnost....
Joooooj u kojoj sam ja zabludi bila.
Ja sam mislila da ću naučiti dobro pisati i bez čitanja popularnih, ali i vrijednih pisaca. Mislila sam, ako ih čitam, počet ću kopirati njihove stilove i to neće biti MOJE.
Eeeee, gdje mi je bila pamet?!
Pa ne možeš postati pisac, ne znajući sve pravce u književnosti, ne poznavajući stilove pisanja drugih, priznatih umjetnika, no ni svaki akademski književnik ne mora imati bestseler.

Poznato je da veću vrijednost imaju djela akademskih umjetnika, nego nekog umjetnika laika, neškolovanog, a talentiranog.
Iako su neka djela umjetnika laika (nestručnjaka) priznata od mase ljudi i imaju svoju cijenu zbog nadarenosti, dakle dobro se prodaju, ipak ON nije priznati slikar i njegova slika nema pravu umjetničku vrijednost...treba dugo vremena da bi njegova slika bila na razini slike akademskog umjetnika.

Zašto je on manje cijenjen samo zato što je neobrazovan?

Zato što se kreativnost uči, rekli su nam.
Zamislite, ne možete biti kreativni ako dobro ne poznajete područje u kojem želite pokazati svoju kreativnost, talent.
Znači, ne vrijedi vam reći: što će mi škola, ja sam sam svoj kreativac, umjetnik?
Malo morgen!

Eto ja sinoć naučih na seminaru neke stvari o kreativnosti koje me zbuniše, ali i oduševiše. Npr. kreativcem se postaje tek nakon otprilike 20 godina uspješnog rada u svome poslu.
Ne može se točno odrediti koliko je vremena potrebno da netko postane kreativac jer veliku ulogu u tome ima kvocijent inteligencije.
Što je kvocijent inteligencije viši, moć kreativnosti je veća kao i persuazija.
Al tu mi se nameće i pitanje „malog Mozarta“ koji je s 5 godina stvarao umjetnička djela!!!
Zar to nije kreativnost?! On je genije!
No ipak je morao ići u školu i usvršavati svoj talenat.

Za kreativnost je potrebno puno vremena, izuzetna upornost, sigurnost u sebe, znatiželja, moć koncentracije i uspješnost u onome što se radi.

PRIMJER PRAKSE sa seminara

Eto da se i ja pohvalim svojom sposobnošću brzog učenja u spretnošću oblikovanja glinom.

Na seminaru smo dobili zadatak: modelirati zviždaljku od gline.
Vidjeli smo kako izgleda glinena zviždaljka i čuli njezin zvuk.
Prva pomisao je bila: ha, pa to je lako!

Pročitali smo upute za rad, dobili materijale i krenuli s poslom.
Psiholog nas je vodio u svakoj etapi rada (kao debile, pomislili bi...iako ne izgleda teško, nije lako, vjerujte mi).
Svi smo uspjeli napraviti zviždaljku, ali samo oblikom, no proizvesti zvuk, uuuuuh...neizvedivo.
Mučili smo se, neki odustali revoltirano...a ja, mazga tvrdoglava i uporna, pronađem „kvaku“, Psiholog nam je ukazivao na problem, al nitko nije pridavao važnost tim riječima.
Bit je bila u tome da zrak koji pušemo u zviždaljku, mora strujati tik uz gornju stijenku zviždaljke...neobjašnjivo dok ne probate...i ja sam USPJELA!
Od nas pedesetak samo pet sudionika je uspjelo.

Ne smatram se odmah kreativcem, ali sam puno toga naučila...upornost i znanje donosi uspjeh, ali i sreću...osobito ako je uloženo puno truda u stvaralaštvo, a taj trud se pokazao uspješnim i priznatim od drugih!

p.s. Možda sam ovim postom bila dosadna, no želja mi je bila podijeliti s vama svoje nadopunjeno znanje o kreativnosti.
Iako se radilo o razvijanju kreatvinosti kod djece i učitelja, ja sam pokušala primijeniti naučeno i dalje, općenito u životu...npr. mnogi žele KREATIVNOST BLOGA, kreativnost na poslu, kreativnost u ljubavi...budite kreativni, ali se ne bedirajte ako ne uspijete odmah...ima vremena...maximum kreativnosti pojedinac može dostići i u 55.godini života, to je gornja granica.
Uživajte u životu i ne opterećujte se KREATIVNOŠĆU!


Nešto sam ovim tekstom ponovila, a nešto i naučila za one koji ostaju iza mene.

nedjelja, 15. ožujka 2009.

Novo doba

Danas po temperaturi i nije zimski dan. Od zime ostala su samo sjećanja i očekujem datum kada ona službeno prestaje. Pročitah tekst te ga ovdje spremih u plavu boju. Pitam se da li smo spremni ići dalje u novo doba ili bi trebao internet biti sredstvo komuniciranja samo određenog sloja natprosječno školovanih i istreniranih spisatelja i kritičara?! Htjela bi vidjeti vrijeme kad mali čovjek nije bio iskorištavan ili ismijavan...

Nikad nisam volio blogove, još otkako su se pojavili. Svatko se prišteka i jezdi globalnom mrežom, spontano održavajući razinu gluposti na zavidnom stupnju. Odjednom svi pišu, svi imaju mišljenje, svi su kao jednaki, i svi su in, jer, eto, sriču i slovkaju blogove. Opća diktatura internetske demokratizacije polako okrnjuje carstvo pomičnih olovnih slova, knjige se čitaju sve manje, blogovi vrebaju iza busije. U računalima – blog, u parkovima – blog, u samoposlugama – blog, na tržnicama još jedan, u novčaniku moje bake blog... (matica.hr i Ivica Matičević)

Sretna sam uz školovane, inteligentne, poduzetne ili znatiželjne ljude - ali ima ih koji bi bili sretniji da smo svi informatički nepismeni - tada bi bilo više mjesta za njih same. Možda je ovo jedan od onih dana koji bi bilo korisnije prespavati - jer me riječi drugih diraju i samo su mi na štetu.

četvrtak, 12. ožujka 2009.

Šivanje


U vrijeme mojih baka 1900 i neke godine bila su neka druga pravila. Tada je bilo vrlo jednostavno živjeti. Sve se znalo: tko je važan - učitelj, doktor i svećenik a tko je manje važan u društvu. Zajednice i domaćinstva imala su standarde po kojima se znalo da li je ovdje valjano društvo ili ne. U to vrijeme cijenio se je rad ruku, a dobre i vrijedne žene imale su šivači stroj. Bilo je to nekada davno kad su moje bake i druge žene morale - da bi izgledale lijepo same šivati - nije bilo toliko vrsta tkanina, konaca, modnih kuća, modnih kreatora, stilista ili fashen gurua.

Za intimne razloge zašto su moje obje bake bile krojačice - na žalost danas ne mogu pitati. Živjele su u istom vremenu, dijelilo ih je više stotine kilometara i nisu se nikada upoznale. Nikada, mamima je mama umrla mlada. Bile su jednako vrijedne, zanesene svojim šivanjem, te puno su šivale za sebe i druge. Šivanje i ručni rad nekako ide ruku pod ruku pa su tako obje izradjivale prekrasne ukrasne predmete - jedna je voljela štikati dok druga heklati i plesti.

Nije mi namjera pisati o mojim bakama, uvijek iza takvih vrijednih žena onog doba ostajao bi šivači stroj u domaćinstvu koji se prenosi s koljena na koljeno. Zbog teškog života ili zbog razvoja industrije obično novije generacije nikada ne nauče šivati i stroj se čuva kao spomenik kulture i rada naših predaka. Odrastajući u svojoj obitelji, naučila sam da je šivači stroj neophodno potreban u domaćinstvu kao i lonac ili krpa za suđe. I ja sam član "zaražene" informtičke generacije kojoj su softwer i hardwer postali profesija, sredstvo preko kojeg sam zarađivala, ali u obitelji mi nisu dozvolili da zaboravim stara znanja. Sama pomisao na bake me obvezuje da bar nešto probam. Dokaza ima puno kako je staro znanje korisno, vrijedno i lijepo...

Danas je neko vrijeme - vele recesije: sve se manje radi, sve je manje para i sve je teže živjeti. Zato želim u svom blogu pisati o šivanju. Mislim da je lijepo imati znanje na jednom mjestu, a stečeno je kroz obitelj i hobi...

Mnoge žene imaju strojeve. One bi šivale, ali im fali pokoja informacija možda o koncima, iglama, bodovima - a osim toga tko kaže da se mora šivati samo strojem. Prije šivačeg stroja, postojale su predivne oprave šivane rukom. Puno toga si nemožemo priuštiti zato jer nemamo novaca, ali itekako možemo imati jeftine a lijepe stvari koje ja napravim kao na pr. dok sjedim pred TV-om (na kojem su uglavnom vrte reprize) uzmem iglu i konac - pikam i ništa ne propustim, a nakon prosjedene večeri mogu se pohvaliti djelićem posla koji sam napravila.

subota, 7. ožujka 2009.

Novo doba - stare planete Zemlje

Trenutno sam u nekoj fazi kad u večernjim satima uz televizor sjedim sa iglom i koncem i razmišljam o prošlim vremenima. Tako sam dospjela i do starih slika i vidim u obiteljskom albumu ljudi dolaze i prolaze, vremena se mijenjaju, a sve ostaje isto. Odlučila sam pisati o šivanju. Ima dosta toga što mogu reči drugima, a osim toga to je jedini put za dalji razvoj - što se više udubiš u temu - dolaziš uz pomoć drugih do divnih ideja, rješenja i znanja. Nekako mi se čini da je znanje duhovna disciplina - što ga više daješ - to ga više primaš, u doba interneta pogotovo! Događaj da na google-u natrčim na stranice teksta kojima se tješim, uzročio je da svoj rad i šivanje ostavljam za drugo pisanje...

Stare hrvatske kronike bilježe da je 18. stoljeće bilo razdoblje ratova, gladi, kuge i klimatskih anomalija. Uistinu, 1700-e bile su godine obilježene teškoćama, ne samo s obzirom na osnovne uvjeta ljudskog zdravlja i preživljavanja. Što se tiče ratova, nije postojalo desetljeće bez manje ili više katastrofalnih vojnih sukoba. Duge snježne zime slijedile su jedna drugu kratko prekinute samo malo blažim vremenskim razdobljima. I poljoprivreda i stočarstvo bili su pod negativnim utjecajem ne samo hladnih zima već i kišovitih ili sušnih ljeta. Posljedice takvih loših vremenskih uvjeta bile su loša žetva, oskudica hrane i nerijetko glad. Uz to nekoliko je puta kuga... opustošila sela i gradove. Niz katastrofa obično je trajao tri godine, međutim, ponavljanjem tih trogodišnjih nizova katastrofa situacija je bila nepodnošljiva. Najgore je bilo u razdoblju od 1779. do 1780. te 1784./85. Između ta dva razdoblja došlo je do erupcije islandskog vulkana Lakija... ...Ciklus nevolja započeo je propašću žetve uzrokovanom sušom 1779. godine. Sljedeće dvije godine nisu bile nimalo bolje te je situacija postala očajnom, a glad je postala općom pojavom. Iako nije zabilježen točan broj sudeći prema sačuvanim spisima, procijenjeno je da je od gladi umrlo 20 000 osoba. (ovo je iz izvornog znanstvenog članka - Krešimira Kužić)

U mojem uvodnom tekstu o šivanju počela sam sa 1900 i neke, a sad vidim godine idu, ali malo se stvari mijenja u ljudskim trpljenjima ili možda puno toga!? Kreativnim stvaraocima je jednostavnije živjeti - u svakom vremenu nađu smisao i motivaciju. Tko me i malo pozna vidio je da nisam lijena pisati zato su moji tekstovi za one koji imaju vremena. Kreativan rad traži više, osim vremena glavno oružje i oruđe su znanje, htjenje i moć.

srijeda, 4. ožujka 2009.

Sve je sivo, a oči prirode pokazuju novo doba


Zima je i dalje prisutna u mom dnevnom životu. Kiša je valjda doprinos da ne izlazim iz kuće, te uz peć uživam u dnevnom boravku. Slike prirode pokazuju koliko je nježna i snažna. Našla sam još mojih ukrasa od tijesta za modeliranje, drugu turu sam bojala sa aroma-bojom od jagoda i dobila crvene zvijezde i srca čije sam rubove ukrašavala zlatnom kontura bojom. Ne vjerujem da ću prije božićnih ukrašavanja imati bilo kakve potrebe za tim tijestom. Sad prelazim na druge potrebne korisne radove...

Diveći se snazi cvijeća koje kreće prije svega u prirodi, pripremam se za veče-rašnje šivanje koje me već par mjeseci očekuje. Zima je ipak vrijeme smiraja i tihog rada. Nije mi preostalo puno vre-mena zato ga moram iskoristiti. Uskoro će me do mraka zarobljavati vrt.